Fiumanski, opet lažeš | Vid Barić

PLOVEĆA UMJETNIČKA REZIDENCIJA

Nedjelja.

Obukao sam kaki sandale, izrađene od imitacije devi­ne kože, na svoje bijele skautske dokoljenke koje sam zadnji puta nosio u vrtiću. Kratke sam hlačice, nalik onim nogometaškim iz ere Ferenca Puskása, upario s običnom bijelom kanotjericom, na kojoj sam kistom ucrtao razne hipi parole. Na leđa sam okačio Fjällräven ruksak, u koji sam upakirao veganski sendvič, kao i metalnu fućkalicu, nekoliko banana te posve mali megafon, uz pomoć kojega ću uskoro pred Mini­starstvom okoliša izvikivati svakojake poruke koje bi trebale promijeniti ljudsku svijest i, konačno, način na koji se ophodimo prema svijetu koji nas okružuje.

Bit ću nešto kao Greta Thunberg, odlučio sam. Nema mi druge! Propao sam kao žurnalist, pisac, ljubavnik i kozmopolit. Ne zarađujem dovoljno da obilazim svoje drage po svijetu, nije mi uspjelo napisati bestseller, a već se godinama potucam po istim gradskim ka­vanama i uhodim ljude, pišući tabloidne članke za koje ne dobivam novinarske nagrade. Jedini feedback kojeg primam na svoj rad jest onaj u kojemu čitatelji zazivaju mojeg izdavača da mi zabrani pisati. Kon­stantno me, pritom, prozivaju lašcem i predmet sam poruge — umjesto analize! — a moje pisanije ostaju neshvaćene, neprevođene i zapostavljene. Nikada s njima neću obići svijet!

Krajnji je stoga čas da se prometnem u medijski interesantnog aktivistu, nakon čega ću sakupiti novac, dati izraditi splav i napokon krenuti u avan­turu života. Moja ploveća rezidencija će služiti kao utočište neshvaćenim artistima iz čitavog svije­ta, a otisnut ćemo se Savom prema Crnom moru, kako bismo upozorili na neke od silnih ekoloških problema s kojima se suočava svijet. Koji će to pro­blemi biti, još ne mogu reći, a informaciju o tome ću objaviti nakon što se konzultiram s jednom uglednom zagrebačkom PR agencijom. Izgleda da se zagužvalo u sektoru, i navodno više nije tako lako steći reputaciju i novac pukim izvikivanjem parola i strasnim zauzimanjem za drvo, zrak, vodu ili zemlju.

Treba biti originalan, promišljen, treba se izdignuti iz mase aktivista i ponuditi svijetu nešto klikabilno! Treba, ukratko, postati skandalist, zbog kojega će urednici podići svoje prepisivače iz udobnosti rashlađenih redakcija s nalogom da ga se privede, intervjuira i raspali na A šlagerima portala.

Zato ću sada malo vikati pred Ministarstvom oko­liša, a zatim ću izmisliti napad ministrice školstva Blaženke Divjak, za koju ću tvrditi kako mi je otela megafon u prolazu. Proglasit ću je bešćutnom, zlicu, a kako će novine pisati da joj je to drugi napad na prosvjednike u tek nekoliko dana, i mene će op­sjedati za izjave. Na valu te popularnosti otvorit ću crowdfunding kampanju te ću izgraditi svoj velebni splav i opskrbiti ga za dalek put. Lova će se sama slijevati kako budu stizali follow-up članci na ovaj nemili događaj, a nakon što me na Twitteru bude prozvao i sam Donald Trump, Forbes će me uvrstiti među 100 najutjecajnijih ljudi na svijetu! E, tada će sve biti lakše za Livija Fiumanskog.

No, velike priče započinju na malim mjestima, kao što je ovaj neugledni ugao na kojem se nalazi Mini­starstvo. Zato dođite i pridružite se zelenoj akciji Fiumanskog prije negoli vas, poput poslanika Bož­jeg Noe, ukrcam na splav kod Brčkog i povedem prema Crnom moru.