Fiumanski, opet lažeš | Vid Barić

UBRZANI KURS

U Beogradu sam. Uzeo sam godišnji odmor, upisao IT Akademiju i otišao se školovati za dobro plaćen posao u kompjuterskom sektoru.

Dosta mi je neimaštine, kao i časopisa, novina i knjiga. Dosta mi je i ovih istinitih priča, klikbejt članaka i mojeg propalog nazovi novinarstva. Ov­dje će me futuristički učenjaci kroz ubrzani kurs osposobiti u polju softverskog inženjeringa, a za­tim ću postati programer, vratiti se u Zagreb i ponuditi ministru rada Marku Paviću te onim Po­slovnim anđelima da ulože iz mirovinskih fondova u moj lažljivi i silom nahajpani startup projekt.

Fake it till you make it!

Nemojte mi, dakle, zamjeriti, ali odustao sam od živih jezika i okrenuo se onim programskim. Ionako kroz dvadeset godina više nitko neće me­đusobno razgovarati, a kamoli ispisivati slova. Svi će programirati neki vrag i komunicirati kroz slike, Powerpoint prezentacije, GIF-ove i holograme.

Novac za ovaj tečaj sam posudio od jedne ljubav­nice s Dedinja, a vratit ću joj ga kada hrvatski penzioneri ulože u moj spektakularni startup. Upisat ću je i kao dioničara kompanije, možda je to prilika da neka žena konačno ostane uz mene.

Sada sam u jednoj prljavoj birtiji u pasažu između Balkanske ulice i Terazija. Tu se navodno opijao i Danilo Kiš, dok je živio u prošlom stoljeću kod nekakvih ruskih emigranata, koju ulicu niže.

Ovdje nema nikoga osim mene i konobarke. Neko­liko bezimenih, olinjalih pasa mi gmiže oko nogu i dijelim s njima dobrohotno sendvič kojim me jutros na kolodvoru dočekala ljubavnica. Taj fu­turistički kompjuterski kurs započinje sutra, i ako sve prođe u redu, do polovine idućeg mjeseca bih trebao imati registriran startup projekt i podršku Poslovnih anđela te ministra Pavića…