Fiumanski, opet lažeš | Vid Barić

FORE I SMICALICE

Prvi april.

Dan u redakciji prolazi normalno: nemilice plasira­mo članke na rubu laži i prozirne klikbejt senzacije. Čitateljima podvaljujemo raznorazne fore, borimo se za klik kako znamo i umijemo. Treba se prehraniti, umiliti oglašivačima i zaraditi ovu mizernu plaću, od koje mi urednik pola daje na ruke, kada padne mrak.

Stariji kolege su mi jutros na kavi prepričavali kako se u ranija vremena isključivo na današnji dan bavilo takvim smicalicama. Danas, nastavili su smireno, prvi april u internetskom univerzumu traje čitavu godinu. Urednik se dobrano potrudio da doista i živimo taj svojevrsni “Beskrajni dan”, pa je još krajem prošle godine u redakciju postavio veliki kalendar koji nudi samo jedan datum.

— Dosta mi je tih gregorijanskih i julijanskih prevara. To su barbarski običaji koji pripadaju nekim drugim civilizacijama! — divljao je po redakciji. — U digitalnoj eri svaki dan je prvi april! Zapamti­te to, nadničari, ako se želite najesti kruha!

Idem sada napisati neku navlakušu i baciti je u eter. Bilo mi je lijepo slušati o tom prvom aprilu jutros. Da sam barem rođen u nekim drugim vre­menima, u kojima su fore i smicalice imale neku vrijednost.

Ovako, lažem svaki dan. S jutrom pogledam u taj urednikov kalendar i razočaram se; ne da mi se više živjeti. Sutradan ću se probuditi i shvatiti kako je opet prvi april.

Želim van iz tog začaranog kruga. Želim doživjeti svibanj, kupati se gol u srpnju! Majka mi je često pripovijedala o ružičastom, ugaslom nebu u ka­snom kolovozu. Nisam odavno ništa od toga vidio, ostaju mi samo priče, sjećanja. Bože, koliko radosti i ljepote propuštam na račun tog dosadnog prvog aprila.

Da barem mogu zaobići san i slavodobitno uše­tati u taj drugi april, daleko od ništavnih članaka i tabloidnih senzacija. Otići ću večeras do nekog kvartovskog dilera i uzeti si peticu jeftinog speeda.

Možda ću tako i ja, konačno, dočekati budan taj drugi april.