Fiumanski, opet lažeš | Vid Barić

SLOBODNO TRŽIŠTE

Morao sam otići s Brača, nisam više mogao izdr­žati taj kaos.

Na hiljade berača sa svih strana svijeta svakodnev­no se mlati i prepire za pozicije, ovo izgleda kao podivljali mravinjak. Atmosfera tinja kako dani postaju topliji, a lavande ima sve manje. Kordon policije već danima razdvaja strane i domaće be­rače, jer naši su se ljudi počeli buniti. Što imaju Egipćani brati njihovu mirisnu travu?

Kaos i pomutnju iskorištavaju razni blagoglago­ljivi i poduzetni šatro-menadžeri, koji su započeli organizirati grupice tih nesretnih pridošlih bera­ča, nudeći im zaštitu, sigurne pozicije i besplatne obroke od algi i morskih trava, u zamjenu za pro­viziju od berbe. Mučno je gledati kako se odnose prema tim poštenim ljudima koji su pristigli ostva­riti “hrvatski san” i nabrati svoj prvi milijun. Svi ti stranci su, inače, sada prebačeni na prostor pu­stinje Blaca, gdje u neljudskim uvjetima žive u kontejnerskim favelama, čiju je izgradnju platio sumnjivi lokalni biznismen kojemu prija jeftina radna snaga.

Trebalo bi ovo regulirati na neki način, uvesti ka­kve restrikcije. Slobodnotržišni moral se topi na Braču poput sladoleda na podnevnom suncu! Kažem vam, ovo je Divlji zapad. Bit će mrtvih i pregaženih, javio sam jutros uredniku, međutim nije se udostojio odgovoriti mi na poruku.

U meni je prelomilo kad sam vidio skupinu gadgetima okićenih hiperliberala, koji su došli na Brač s desetak autobusa punih desetogodišnje djece, uz riječi kako u njihovom radu leži rast domaćeg BDP-a.

— Pogladit će te prije spavanja nevidljiva ruka tr­žišta — tješio je jedan od njih malodobno dijete koje nije prestajalo plakati za svojom majkom, da bi ga s ostalima poslao brati lavandu.

Nisam, dakle, pronašao tu Šumu, ali lijepo je, naj­zad, biti u Zagrebu. Ostalo mi je i nešto godišnjeg. Samo se nadam kako ću uspjeti noćas zaspati.