Fiumanski, opet lažeš | Vid Barić

NOVINE KAKVE SU NEKAD BILE

Sinoć sam naletio na internetske stranice novootvorenog Nacionalnog portala. Isprva me zasmetalo ovo ime, no brzo sam se zainteresirao za stvar ugledavši njihov slogan:

Novine kakve su nekad bile.

Kako sam se samo obradovao! Odmah sam po­mislio kako ću se zaposliti kod ovih ljudi, i kako ću napokon moći u redakciju donositi originalne robe na deset plus kartica. Krajnji je čas da nahra­nim svoje spisateljske apetite i talente, umjesto da prepisujem vremensku prognozu i klikbejt treš s lažljivih angloamerikanskih tabloida. Pisat ću feljtone, eseje i polemičke tekstove kakvi su bili popularni u dvadesetom stoljeću! Imitirat ću Igora Mandića, karnevalizirati polemiku kao Matoš, a kako ću se rugati svemu i svačemu, zgroženi medi­okriteti će me zasipati drvljem i kamenjem, krčeći mi put u anale hrvatske književne povijesti.

Uskoro ću na račun vlastitog stila i mišljenja steći priličnu reputaciju, ali i brojne neprijatelje u vidu književnika, novinara, političara i intelektualaca. Polemizirat ću s njima preko stranica Nacionalnog portala — dakako, posve artistički i s pretenzijom da ti tekstovi budu čitani i nakon moje smrti — a kad se skupi dovoljno materijala s mojim briljan­tnim dosjetkama na teme, javit će mi se neki veliki izdavač s idejom da to ukoriči u kakvim “Sabranim djelima”, ili tako nešto.

Kakva mi sjajna budućnost slijedi, preokrenut ću naglavačke ovu utrnulu medijsku scenu! Koja sreća da sam naletio na te stranice Nacionalnog portala!

I dalje razmišljam o svemu ovome dok odlazim u tu redakciju ponuditi im svoje usluge. Grad je okupan suncem — ipak, donekle i hladan — a ja obožavam djevojke u dugim kaputima. Razmišljam o njima kao o čokoladama zamotanim u poklon celofan. Djevojčini remeni kaputa pritom su ukrasne vrpce, a svi dobro znamo što činimo s ukrasnim vrpcama na kakvoj luksuznoj belgijskoj čokoladi.

Jao, nisam li ovdje pretjerao? Objektivizirao ženu? Nisam li pristojnu, okupanu damu sveo na tamnu, finu čokoladu s primjesom gorčine koja prati slat­koću?

Omaklo mi se. Možda me prozovu na onim Facebook stranicama Seksizam naš svagdašnji. To će mi donijeti dodatnu reklamu među osjetljivom populacijom, što je itekako dobra stvar za jednog polemičara poput Fiumanskog.

Tražim osunčane terase po gradu, poput guštera. Odmorit ću se malo prije negoli banem u redakciju Nacionalnog portala. Uživat ću na suncu i čitati Matoševe polemike za inspiraciju, a zatim ću otići na taj portal i skupo im se prodati.

Piše mi se dobro, prijatelji. Osjećam to nakon dugo vremena.