Fiumanski, opet lažeš | Vid Barić

PROFESOR FIUMANSKI

Pozvali su me s FPZG-a da postavim par novih kolegija na noge, budući da su se odrekli Istraži­vačkog novinarstva pa se u kurikulu našlo mjesta za, kako kažu, svrsishodnije stvari. Moje im je ime, doznajem, preporučio jedan klijent, kojega smo proslavili nativnim tekstovima na ovom našem tabloidu.

— Livio, novinarstvo je daleko odmaklo od ovih “Five W’s” priča! To pripada teletekstu, a novina­ri danas moraju biti marketinški i komunikacijski stručnjaci. Netko mora dovoditi kapital u te naše kompanije, zadovoljavati oglašivače, jer nije ovo socijalizam pa da se može živjeti od reportaža na deset kartica teksta. FPZG je moderna škola, ide ukorak s vremenom i stoga želi takvog, osuvremenjenog novinara, koji ruča s klijentima, promišlja kreativne kampanje i zna napisati prikriveni oglas. Dobro razmisli i javi mi se s nekim prijedlogom programa, bit ćeš obilato nagrađen! — stajalo je u iznenađujuće neformalnom pismu, pristiglom iz dekanata FPZG-a u redakciju tabloida n/r Fiumanskom.

Iako mi je sve to prilično odbojno, odlučio sam iskoristiti priliku i sada pišem silabuse tih kolegija za iduću akademsku godinu. Nitko se nije oboga­tio na principima! Uvest ću predmete “Relacije sa sponzorima”, “Bonton za stolom”, “Planiranje budžeta”, “Komunikacijske strategije”, “Uvod u Ex­cel tablice”, “Pisanje u marketingu” i sl.

Napokon da i ja postanem taj uvaženi profesor, o kojemu čitav život sanjari moja dobra majka.