Tamni čovjek Birger | Martina Vidaić

BORGESOV PROCES

Starica vuče torbu s kotačićima
Što ljudi nose unutra? Liječnik je rekao:
ne gledaj teške stvari, mrežnica će se odlijepiti
od obične predodžbe
koju nam svjetlo daje o svijetu

Prati me zvuk kotačića, nalik na dahtanje psa,
vlažni mrak hvata se za gležnjeve

U što gledati? Dolje su kamena stopala,
gore gradić od ledenih lego-kocki,
a liječnik je rekao: nemoj se igrati
Možda stvarno treba shvatiti ozbiljnije,

napisati: prljavi prst nekog boga je,
kao nepismeni potpis, povukao asfalt do zgrade,
ili: kratkoća psećeg daha tjera,
još malo prijeći će ispred

I zemlja se boji ozbiljnije, na svakom koraku
pušta stabla u nebo Pulsiraju pluća,
pulsira pseći mjehur

Vrata haustora: spas
Mrak haustora: stupica
Sklapam oči da se oslobodim
– ja hoću vlastiti mrak, u mraku otkucaje tipki,
tipke lifta, tipkovnicu, tipke koje kažu:

mladi muškarac prati me vukući kofer,
zviždi,
kao da se vraća ili zauvijek odlazi

Recimo da ima dužu kosu,
neka mi oči još malo lepršaju