Tamni čovjek Birger | Martina Vidaić

KUĆA OD SRAMEŽLJIVE CIGLE

Računi su toliko puta obrnuti
da su se brojke zatvorile u bube,
a opet su točne, kao jako korištena metafora,
recimo pustinja,

kad se napiše: popucani skaj na kauču
izgleda poput komada pustinje,
a svi znaju da je pustinja život,
nešto kao osušeno nebo,
i da je kauč život gubitnika

Sad kad sam dočekala priliku,
htjela bih napisati: smrt je lovac,
ali jedini lovci koje znam, Raško i Bikan,
trenutno su posvađani, pa bi bilo dobro
ne zajebavati ih metaforama

Njihov je jezik prastar i brz kao disk,
jedan trzaj i krv promijeni smjer Ja ipak,
izvan konačnog rješenja,
trebam napisati vrlo suho, mjesto
na kojem su suze nemoguće,
recimo:

iz gluhog pijeska jedva se razabire kucanje
Srce stoji, to može biti samo
članak mog prsta na ulaznim vratima
kuće u kojoj sam se rodila, ili

glas koji broji zrnca
na vrhu svake mrtve nožice