Tamni čovjek Birger | Martina Vidaić

PTICA KOKOŠ

Zmija nije konopac, ni na što ne nagovara
Vidi joj se samo vrh repa, špic špicaste cipele
u kojoj me nikad neće biti:

bila je moraš moraš, sad je smiješno staromodna

Dvije i četvrte
taj špic je povučen s ograde donjeg balkona,
pritisak na stopala nestao je
Prethodila je oproštajna zabava,

djevojka sa žuljevima
spoznala je zloću asfalta u četiri ujutro

Uvijek sam na balkonu iznad: kokošja perspektiva,
kad sama u polju shvatiš da zmija nije životinja,
već način na koji biti čvrsto na zemlji postaje jezivo

Vidiš, i čičak je jednom bio običan cvijet,
a sad je zauvijek zaleđen u svom strahu

Možda sam otišla predaleko,
ne vide se staje, ni cesta, ni zidovi,

samo vrh krova, krvavi grkljan koji
boji oblake u bolnički otpad