Tamni čovjek Birger | Martina Vidaić

ODRASTANJE

Napravila sam pedeset čučnjeva i otkrila vrat,
potom je N. pritisnula prstom žilu,

čulo se kako šiljasti zubi teku do srca,
kako u mraku šumi mala smiješna smrt

Njemu je otac lomio prste kad bi viski ostao bez leda,
on je morao ostati hladan, i nikad se ne bi

tako igrao, umetao krnje otiske u ritam,
stavljao točke na moj tekst Ma znam ja,

točka može obrnuti namjere Moji su
kuniće za klanje jedno jutro našli poslagane

umjesto peciva, s crvenim otiskom lasičjeg zuba

Kao doktor pred dijagnozu: uljudna,
odrasla smrt Mene nitko nije prisilio, ja sam

sama od sebe ostala hladna, jer sam ih htjela
sve pojesti, imati puno prstiju, igrati se

do besvijesti, do mraka