Tamni čovjek Birger | Martina Vidaić

DADDIES

Profesor s Harvarda, Rus, nudi mi svog sina
Vadi ga iz lisnice kao da će me potplatiti:
ničiji sin ne izgleda tako
Drugi ima brkove nalik na muf
iz trideset godina starog pornića
Treći je visok i misli za sve je dovoljan
nabrani, tamni pokrivač kože

Drže se za čaše šampanjca,
kao da donose pred bolničarku uzorak urina,
s nadom i strahom

Tamni biseri u ogrlicama gospođa gledaju
kao oči mrtvih riba, i ravnodušno i pozorno
Druge životinje na stolu također su mrtve, zato
plavo jezera u pozadini djeluje neprirodno
Ono se kreće podmuklo, sitnim valovima,
kulisa koja glumi more

Profesor pogađa brojeve soba,
drugi govori o važnim filozofskim pitanjima
(kako pičku shvatiti ozbiljno),
visoki prebacuje ruku preko mog ramena,
kao deku na preživjelu žrtvu trilera
Nisam još spašena:

očevi su me okružili
Profesor nudi Ameriku, izlaz:
ničija kosa nije tako narančasta
Reći ću šifru, neka prođe,
neka brzo završi