Povratna karta | Paula Ćaćić

KAPITULACIJA

Poredaj dijelove mojih mjeseci,
pjesama,
briga.
Odbij progledati mi
kroz prste
kao kroz
oči
i
nemoj
čuti me
kroz
razmake
i
predahe,
jer
takvim
uskočicama
i
prečacima
postadoh
ranjiva.

Uvenuh,
prelijepi, svijetli
Božečovječe.

Podajem se sobi,
grešna li sam.
Najradije bih opet
opila se vremenom
i zaskočila sav prostor disanja,
ponovo prevarila samu sebe
– smijala se.

Proći će dnevna ugnjetavanja duha
i pripast ću stvarima
– opisivati ih, gutati ih.

Rukopisi postaju samo to
– materijalna poezija,
a nabori na odjeći
stvaraju plijesan nad
veznicima.

Operi me kojom riječju.
Ovako iz subjekta padam u objekt radnje.