Povratna karta | Paula Ćaćić

SLAVA RAŠKAJ SVAKOGA JE DANA IŠLA U BOTANIČKI VRT

 

Sve one sasušene trave
pustile su svoj miris
(zar postajem ranarica?)
zrak je zasićen.

Sve one sasušene trave
vonjaju
na te.

Ni prstom neću maknuti,
a bit će opet
tvoj poljubac utrt
u moju kožu, u moju put.

I ovdje teče Sava
mimo svih zelenih gradskih otoka,
mimo nas,
… svih nas.

Kako da zaboravim…
ovdje si vidio najljepšu djevojku,
a ja sam dobila rez preko čitavih leđa.

Ovdje, u Zagrebu.