Povratna karta | Paula Ćaćić

OKRETIŠTE

Stvari ne ispadnu onako kako očekuješ,
ljudi ne kažu ono što želiš čuti,
materinji jezik postaje zamka,
misli postaju gnjile…
i sa svim tim
teško se mirim.
Ne usuglašavam se s vremenom,
gubim smijeh kroz napuklu auru,
blijedim, ne pišem, sanjam snove o putovanjima.
Izmičem sama sebi
kroz neprobojni sustav uranjanja u leglo započetih ideja.
Ne trzam, ne mičem,
a opet sam daleka, pokretna masa
koja odlazi u nepovrat.

Odnosi su presušeni,
nema kratkih utočišta.
Padam u zagrljaj postelje
i vjerujem kako ipak mogu biti sama,
možda sretna
na napuštenom otoku
usred zagrebačkog asfalta kojeg svakodnevno milujem.