Povratna karta | Paula Ćaćić

PUTOVANJE

Samo sam rekla: „Za Županju.“
Bez gledanja u oči, staloženo, a opet odsutno.
Nedostajao mi je pogled na;
rokovački ogromni bijeli križ,
andrijaševačku prugu,
mostove u Cerni,
polagano povišenje nadirućeg Gradištanskog brda,
te pogled na ljude iz autobusa;
uljuljane uspavankom ravnice,
pripovjedače sretnih i sjetnih lica,
zaljubljene koji ne ispuštaju mobitele iz ruku
ili pak one koji privlače svojom odsutnošću,
mirni i ukočeni prilikom putovanja.

Nije bitno prolaženje, već o(p)stajanje.

Pamtim lica, mjesta, stanice,
te s njima o(p)stajem.
Pogledom se opraštam sa zelenom kućom
i njezinim odrazom u rijeci.
Primirujem se u iščezavanju krajolika
pogodnih za odlazak.
Potpuna,
mjesečeva i gorka,
nastavljam put.