Povratna karta | Paula Ćaćić
TAKO PROLAZIM
Taman kada pomislim kako me ama baš ništa ne veže
s ovim gradom, novim izlogom s čizmama,
gužvom na kolodvoru…
1.
Iz dvorišta, iza visoke ograde
miris pregaženoga grožđa,
miris jeseni koje nema.
2.
Čovjek-zmaj slijeće i lijeće
na suton, na ravnicu.
3.
Crno-bijela mačka elegantno se šeće
na kosini nasipa, odmah uz Bosut.
*
Taman kada pomislim kako me obuzimaju
slike sela kojima svakodnevno prolazim,
konačno shvatim kaleidoskopnu narav prisjećanja
i nastavim prolaziti, tako šutljivo prolaziti,
a da ostanem samo ponegdje…
Sadržaj
AD BASANTEPutovanje
Stanica
Uz put
Tako prolazim
Biti sama
Nisi me nikada vidio
Omnibus
Jedino kada zažmirim
Na putu
Omnibus 2
Galerija Kraj
SJEDENJA NA RUBU KREVETA
Kada ptičji let zatreperi nebom
Tugomira
Ciklično
Sitzkrieg
Vrenje
Kapitulacija
Kuta svakodnevice
Voda i kosa
Osjećaj ličinke
Zapisivačica
Na kraju dana
Mladica
LICE SAMOĆE
Potpisani mir
Bog
Utjelovljenje
(Š)pijun
ZAGREB (2011. – )
Kazališni trg
Kada bismo bili tramvajski umreženi
Tako bi trebalo
ZAGREB (2013. – )
Tužno je biti sam na Zrinjevcu
Slava Raškaj svakoga je dana išla u Botanički vrt
Kako ljudi prolaze
Žute štrample
Pismo majci
Druga djevojka
Čovjek s francuskim rogom
Grad raste bez mene
U-lice
Plavi
Priroda i društvo
Tražim mjesta gdje će se moje korijenje primiti
Crne fleke
Goli tramvaji
Lica ulica (Nakon svega)
Sve je isto
Cvrkut ptica
Ulica Đure Crnatka
Htjela sam da se pjesma zove
Danas sam kupila plavu košulju
Čini se da više ne pušiš
Neki veći život
ZAGREB – ŽUPANJA
Okretište
Odmorište
Začarana šuma
Razglednica
Gradska omara
Nešto jače
Prapočetak
Provincijalka
Bi li me htio otuđiti od Zagreba
Rikverc
Impresum
