Povratna karta | Paula Ćaćić

U-LICE

U Zagrebu ljudi pričaju sami sa sobom.
I kiše ovdje smrde.

Noću ulice nose mirise marihuane,
sakupljače boca, snobove s podignutim ovratnikom na košulji,
nesigurne djevojke i ostalu nepovratnu ambalažu.

Najednom mi sine:
Ulice su oduvijek bile naše.
Svi konjanici,
namrgođeni pjesnici ili svećenici
zastali u koraku.
Stjegovi su zabijeni
u birtijama,
na Tomislavcu…
Svi brojevi tramvaja.
Sve krivine.
Sve hodajuće skolioze.
Sve je osvojeno
i sve je naše.
Sve je podvojeno,
tako nas plaše.
Sve je razvodnjeno,
pa i ove čaše.
Sve je odronjeno,
konji kasom praše.

Ali kiše…
ovdje smrde.