Povratna karta | Paula Ćaćić
TUGOMIRA
Glava – pismo.
Djevojka – knjiga.
Na boku
potrbuške
na leđima
sve dok me
lopatica lijeva
ne upozori
pa ponovo
tražim:
položaj za čitanje
ili pak sjednem
na rub kreveta
sasvim suhih obraza
ne, ne kao po starom
pa čitam naglas.
Font Times New Roman
i nezamjenjiv miris
blijedo žutih stranica.
Ali postoji li položaj za misli?
Njih ne čitam naglas.
Sada su opuštene,
pomalo tašte.
Ni one nisu pravi osvrt na tebe.
Niti na mene.
Kao da nas nije bilo.
– – –
U suludoj srčanoj mašineriji
sve upućuje na mjesta tuge,
a Ona se pretvara
da je djevojka
s najučestalijeg kućnog goblena;
profil srednjovjekovne djeve
s glavom nagnutom
nad knjigom.
– – –
Sasvim suhih obraza.
Tek s vremena na vrijeme
prođem prstom
između završetka nosa
i gornje usne…
pa skinem pokoju grašku
ljetne rose.
Sadržaj
AD BASANTEPutovanje
Stanica
Uz put
Tako prolazim
Biti sama
Nisi me nikada vidio
Omnibus
Jedino kada zažmirim
Na putu
Omnibus 2
Galerija Kraj
SJEDENJA NA RUBU KREVETA
Kada ptičji let zatreperi nebom
Tugomira
Ciklično
Sitzkrieg
Vrenje
Kapitulacija
Kuta svakodnevice
Voda i kosa
Osjećaj ličinke
Zapisivačica
Na kraju dana
Mladica
LICE SAMOĆE
Potpisani mir
Bog
Utjelovljenje
(Š)pijun
ZAGREB (2011. – )
Kazališni trg
Kada bismo bili tramvajski umreženi
Tako bi trebalo
ZAGREB (2013. – )
Tužno je biti sam na Zrinjevcu
Slava Raškaj svakoga je dana išla u Botanički vrt
Kako ljudi prolaze
Žute štrample
Pismo majci
Druga djevojka
Čovjek s francuskim rogom
Grad raste bez mene
U-lice
Plavi
Priroda i društvo
Tražim mjesta gdje će se moje korijenje primiti
Crne fleke
Goli tramvaji
Lica ulica (Nakon svega)
Sve je isto
Cvrkut ptica
Ulica Đure Crnatka
Htjela sam da se pjesma zove
Danas sam kupila plavu košulju
Čini se da više ne pušiš
Neki veći život
ZAGREB – ŽUPANJA
Okretište
Odmorište
Začarana šuma
Razglednica
Gradska omara
Nešto jače
Prapočetak
Provincijalka
Bi li me htio otuđiti od Zagreba
Rikverc
Impresum