Povratna karta | Paula Ćaćić

TUGOMIRA

 

Glava – pismo.
Djevojka – knjiga.

Na boku
potrbuške
na leđima
sve dok me
lopatica lijeva
ne upozori
pa ponovo
tražim:

položaj za čitanje
ili pak sjednem
na rub kreveta
sasvim suhih obraza
ne, ne kao po starom

pa čitam naglas.

Font Times New Roman
i nezamjenjiv miris
blijedo žutih stranica.

Ali postoji li položaj za misli?

Njih ne čitam naglas.
Sada su opuštene,
pomalo tašte.

Ni one nisu pravi osvrt na tebe.
Niti na mene.
Kao da nas nije bilo.

– – –

U suludoj srčanoj mašineriji
sve upućuje na mjesta tuge,
a Ona se pretvara
da je djevojka
s najučestalijeg kućnog goblena;
profil srednjovjekovne djeve
s glavom nagnutom
nad knjigom.

– – –

Sasvim suhih obraza.
Tek s vremena na vrijeme
prođem prstom
između završetka nosa
i gornje usne…
pa skinem pokoju grašku
ljetne rose.