Povratna karta | Paula Ćaćić

SITZKRIEG

Kako bi glasio točan prijevod osjećaja?
(Upute: koristiti probrane riječi,
ne zastajkivati,
poslužiti se trima točkama
samo u vrloj određenosti;
nužnost je nadahnuti)

Plastična stolica je na mjestu.
Na pragu je ostao samo opušak;
znači bio je tu donedavno.
Zasigurno ne voli to što mu se
autobusna stanica nalazi ispred kuće.
Lice Samoće tone u fugama između cigli.

Nema tu suvislosti.
Ja sam ravnica
i prestala sam te
zamišljati.
Ne priželjkujem te u kiši.
Ja sam pšenica.
Podajem se vjetru.
Ne prisiljavam se
zvati te
kada te ne trebam.

Tebe nema,
a nisi mogao samo tako nestati
…
kada te ne trebam.

Čini se kao kodirano.
Čini se da dobiva
predsjednički tretman.
Pitanje je: čaj ili kava.
Odgovor ne smije biti susret,
već nešto poput kauča.
Odgovor ne smije biti čovjek,
već situacija obrane.
I ne kažem mir, već grlo.

Fotografija je opipljiva u bluru,
a srce nikada neće biti na sredini.
Ti nikada nećeš postati pjesma,
i tu je sva moja žilavost
i sasvim nepristrana dodirljivost.

Debelu muhu ne može ubiti okretaj rolete,
ali to svejedno ne pobija važnost pokušaja.