Povratna karta | Paula Ćaćić
UTJELOVLJENJE
Lice Samoće hrom je čovjek
sa 100 grama salame
na prepečenom pecivu.
On plače s glavom prislonjenom
na susjedno sjedalo.
Starac sa sunčanim naočalama
tješi ga, a ovaj, sav pogubljen,
pita ga koliko još vremena treba
do kraja puta.
Na Dan žena.
– – –
Osjećam se natovarenom
gomilom osjećaja,
mlakih, ali opisivih.
Preopterećena sam
tečnošću života.
Vidim mnogo više
u svemu trivijalnom
i to me prestravljuje.
Jao meni nastavim li štititi
šumu punu strvina.
Sadržaj
AD BASANTEPutovanje
Stanica
Uz put
Tako prolazim
Biti sama
Nisi me nikada vidio
Omnibus
Jedino kada zažmirim
Na putu
Omnibus 2
Galerija Kraj
SJEDENJA NA RUBU KREVETA
Kada ptičji let zatreperi nebom
Tugomira
Ciklično
Sitzkrieg
Vrenje
Kapitulacija
Kuta svakodnevice
Voda i kosa
Osjećaj ličinke
Zapisivačica
Na kraju dana
Mladica
LICE SAMOĆE
Potpisani mir
Bog
Utjelovljenje
(Š)pijun
ZAGREB (2011. – )
Kazališni trg
Kada bismo bili tramvajski umreženi
Tako bi trebalo
ZAGREB (2013. – )
Tužno je biti sam na Zrinjevcu
Slava Raškaj svakoga je dana išla u Botanički vrt
Kako ljudi prolaze
Žute štrample
Pismo majci
Druga djevojka
Čovjek s francuskim rogom
Grad raste bez mene
U-lice
Plavi
Priroda i društvo
Tražim mjesta gdje će se moje korijenje primiti
Crne fleke
Goli tramvaji
Lica ulica (Nakon svega)
Sve je isto
Cvrkut ptica
Ulica Đure Crnatka
Htjela sam da se pjesma zove
Danas sam kupila plavu košulju
Čini se da više ne pušiš
Neki veći život
ZAGREB – ŽUPANJA
Okretište
Odmorište
Začarana šuma
Razglednica
Gradska omara
Nešto jače
Prapočetak
Provincijalka
Bi li me htio otuđiti od Zagreba
Rikverc
Impresum
