Povratna karta | Paula Ćaćić

UZ PUT

Svakoga dana ista slika;
srednjovjekovna crkva
na blagoj uzvisini
uz rijeku.

Ostaju okrnjene zidine
jednoga vremena
kao upitna povijest,
tihi svjedok.

Danju rasipa se paleta
zelenila i smeđeg granja,
đeram ne pjeva,
nitko nije na bunaru.

A večer…
divna, razmetljiva
u jednostavnoj ljepoti
svoga mraka,
pobija jasnoću dana,
priziva poljupce mladih
i prve pjesme već su u povoju.

– – –

Da l’ se to vrijeme koleba
dok prolazim domaćim krajem?
Možda hoće lola da se skrasi!

– – –

Nekome bih mogla pričati
o piramidastom tornju crkve,
utvrđivanju gotičkih obilježja
i zašto mi se više sviđa
Pejzaž II. iz Vidrićeva
Dva pejzaža.

No, đeram ne pjeva,
nitko nije na bunaru.