Dve rali zmeržnjenoga jognja | Tomislav Ribić

NOČ GDA JE TOMICA PREMIŠLAL O KMICI NA KONCU VARAŠA BRUCEA SPRINGSTEENA

 

v noči znad varaša gda sme iskali kmicu na njegovom koncu
vu vse naše norije gda su nam joči bile vekše od mladosti
z dlanov noči se trusila jesen (v sobe, na pola, v nas)
v čkomini hoste gubile se reči
v noči znad varaša gda sme iskali kmicu na njegovom koncu
i skrivali se spred svojih korakov splašeni spod zvezd
gda su vulice bile breskončne srebrne kače
vsako malo sme zestali, vužigali cigaretline
i pripovedali svoje kratke žitke megli i cestam
kaj su se budile pred nami
v noči znad varaša…
vse je vre bilo zaperto
i lese i hiže, obloki, škednji, koci, kerčme

(zmislim se sto duš v iskanju sebe, sto belih tenj v zginutju, v stopu kaj ih prati sto duhov splašenih, sto duš nemirnih v iskanju sebe, na spoterti štreki kresnice im vmivaju joči)

v noči znad varaša gda smo iskali kmicu na njegovom koncu
tam gde trošne hiže pripovedaju z svojim spucali fasadi o smiseli žitka
a stekli cucki se zaletavaju na vse živo kaj prejde po cesti
v grabi na periferiji plašiju se velkih vod Drave kaj im je gerlila pete
nagnuti obloki z kartonom mesto spotertoga glaža skrivaju duhu smerti
znad njih veje hoste prideržavaju meandere zvezdišča
hiža vumetnika na rubu hoste, v rupi, spod Bombellesove štreke skriva
totem černega Jezuša na plavomu stupu, koprive v dvorišču
svetišče nepriznanih, odhičenih, raštrojenih, zgublenih
kaj se doškuljiju po starim bunkeri poleg Drave
i skrivlaju od svetla, kmice, od sebe, vraga i Jezuša v svoji špiritnim odhajanji
duha v zemlenim sobam
tak daleč od hiž od glaža z kristalnimi veji
i metalnim ptiči v krletkam
varaš spi, bogatuni spiju isto kot i siromaki
vesmir probava noč kot želva mlade ptiče, nenadeano
vremenski červ spi v dravskomu pesku več jezero let
ne pomika se
sam ga čuje dravski vodenduh gda se pela znad štreke
z nevidlivom Bombellesovom lokomotivom
v noči brez meseca gda čuješ kak elektrika struji v žicam znad tebe
a vrane bežiju proč preverčujuči se v kmicu
ostaje sam noč, ona černa noč kaj potiho vmira v molitvi
v toplini malih hiž
kaj pripovedaju o odhajanji i dohajanji
vu vrti v koteri cvete ufanje
tam gde ne poslušaju kmicu na koncu varaša Brucea Springsteena
jer kmica je tam doma

 

 

BILJEŠKE

Bruce Springsteen – američki kantautor; Darkness on the Egde of Town – ploča B. Springsteena iz 1978.; za zutra – za budućnost; zginutje – iščeznuće (nestati gubeći se u obrisu); doškuljiti – došunjati se; nenadeano – iznenada, neočekivano

X

Sadržaj

Varaški amarcord


DVE RALI ZMERŽNJENOGA JOGNJA
oreh vu vunzhajanju
Urednikov izboro pozoju i oblaki
jutro v hosti (Muddy Waters igra blues za zgublene duše)
on kaj se spomina z vetrom
teta Ljuba i kiklop ženska v hude pripovedi
zvečeri buš prišla tiha kot noč
soba za spotiranje mertvih reči
stare škatule za cipele
zbudil sem se v postele poleg Anais Nin
Urednikov izborčkomina plavoga sveta, Jacque Cousteau
put v zimu
čkomim, hodim čez hostu, duh Tomaža Pengova skriva se vu vsaki tenji
Tomičin oreh
slike zvlečene z morja časov
zbudil sem se kak Elton John (jen den v živlenju)
Kalifornija drema
galženjaki rasteju v hosti
senjal sem Bo Derek kak beži po peščani plaži
samina grebe po obloki serca
miholsko leto skriva trage mertvih
o fabriki i rafungu
egzorcist v sobi 237
Tomica se pela na morje
noč gda je Tomica premišlal o kmici na koncu varaša Brucea Springsteena
Urednikov izborzadnji tango v Parizu
notturno
oni na periferiji
višnje z rakije (avanture Tomice kak Old Shatterhanda i Edija kak Winnetoua)
gda Gabi popeva Podragaš lasi
psihodelično listje jeseni curi kot dežđ po mertvim poli
večer gda je Anna Oxa zestavila dežđ i vušla čez moje vuho v misel ter spomešala celu trigonometriju
biciklisti
1984. metamorfoze
senjal sem Jonie Mitchell v šlafroku plavom kot noč
noč gda sem pelal Brucea Springsteena na bicklinu čez varaš
psihodelični gnom v odkrivenju bitka
slike zvlečene z morja časov: o malinam i strahi
pogovor o sliki ženske z mačkom v kutu na klupici spod obloka na omotu ploče
R.E.M., Imitation of Life
psihodelični džuboks
kak me je Čepek vupoznal z Catom Stevensom
se menje bubotkov nam je za dobiti
gripa se zavlekla ze zimom pod tuhicu i igrala se ping pong z menom v samini pred maturu
sobe mojih senj
v praznoče živim
dubrovačko leto a. d. 1977.
rekvijem za varaške mlečece
noč v provinciji
Urednikov izborArsen v Domu železničarov za gimnazijalce protuletje 1976.
hrušč v škatulici od šibic
Lola
Janga hodi po divli strani vulice
Urednikov izborThe Last Waltz kina Park
misel plahuta z kreluti
z gerlom v jagode
škarnicli za račune
psihodelični džuboks – revisited
senjal sem kak me je Fitzcarraldo prepelal prek brega i kak sem videl čerlenoga ziskavavca v času gda je jemal glive Amanite muscarie
Memory Motel, Zagreb 1976.
huda Vanda
snočka je Holly pisala pismo prijatelici Candy
a m’arcord
dežđeni človek
ženska kaj je spirala lasi z dežđevnicom
živlenja krug
To be played at maximum volume piše na ploči Lady Marmalade grupe Labelle
ničiji sin
kristalni glasi se gubiju na poli zvezd
nedela
Slon i ja, subota v morju jognja
v moju kumicu i mene zavlekla se duha friškoga Bezjakovoga koščičnoga olja
nemreš navek imeti se kaj hočeš


DODATEK ZABADAV
bonus dodatek
film noir 4.
vertigo I
vertigo III
senja I
senja II
apokalypso
apocalypso I
električni Jezuš


Impresum