Zapisi iz treće kulture | Darko Polšek

Poglavlje 25.

GENERACIJA X

u kojemu se govori o negdašnjoj i budućoj “zlatnoj mladeži”

 

U razdobljima nagle promjene, prolazimo kroz život kao da smo začarani. Govorimo rečenice koje završavaju prije njihova kraja. Spavamo dugo i teško jer dok sami sanjamo moramo postavljati mnoga pitanja. Kada sretnemo druge, plahi smo i stidljivi kada prepoznamo slične duše.
Douglas Coupland, Shampoo planet

 

Generacija X ime je za naraštaj mladih Amerikanaca rođenih otprilike između 1965. i 1978. godine. U djelima Douglasa Couplanda, čiji je naslov romana Generacija X postao programatski, riječ je o naraštaju ciničnih, zlovoljnih, samodovoljnih, mlitavih nezadovoljnika, bez “velikih” ciljeva u životu. Sociolog Ted Halstead, koji je u časopisu The Atlantic Monthly započeo veliku raspravu o obilježjima i ciljevima socijalne politike u vrijeme “generacije X”, tvrdi da su današnji mladi najapolitičnija generacija u američkoj povijesti. Velik broj društvenih istraživanja pokazuje da su “X-ovci” manje politički i civilno angažirani, da pokazuju manje socijalnog povjerenja i povjerenja u vlast, da im stranačka politika gotovo ništa ne znači, i da su veći materijalisti od negdašnjih naraštaja. Za njih je politička apatija način života. Primjerice, godine 1994. tek je svaki šesti pripadnik te generacije izašao na lokalne izbore, a godine 1996. tek je svaki treći glasao za predsjednika. X-ovci ne posjećuju političke skupove, ne organiziraju kampanje, a njihovo je poznavanje javnih poslova krajnje nisko. Za njih su, kako kaže Gary Ruskin “i Republikanci i Demokrati ista stvar – korumpirani do srži: ponašaju se kao djeca koju više zanima međusobna borba od stvarnih postignuća”. X-ovci najmanje podržavaju postojeći izborni sustav, i najčešće glasaju za neovisne kandidate. Pitanja građanstva i nacionalnoga identiteta ne predstavljaju im ništa. Posljedica takvih stavova jest njihova sve veća socijalna izolacija, usamljenost i skepsa prema pitanjima od opće koristi.

Postoje brojna objašnjenja za takav razvoj. Neki tvrde da je glavni utjecaj u stvaranju općeg cinizma odigrala televizija. Drugi pak, da su takve stavove stvorile bombastične izjave i ponašanje Reagana i Busha, koje su za X-ovce predstavljale znak za uzmak u samotnost. Treći tvrde da je glavni uzrok raspad klasične nuklearne obitelji: više od 50% razvrgnutih brakova, život samo s jednim roditeljem, kroz dugo je vremensko razdoblje uništio lojalnost prema bilo kakvoj socijalnoj jedinici. Tu su potom i nedavni politički skandali. Napokon, današnji mladi suočeni su s većom ekonomskom nesigurnošću od pripadnika negdašnje “baby-boom” generacije i s prosječnim padom nadnica za povremeni rad.

Postoje li analogne struje, ili analogna generacija među mladima u Hrvatskoj? Prvu bitnu razliku između američke i hrvatske generacije X stvorio je domovinski rat. Vijetnamski rat na američku generaciju X nije mogao ostaviti onakav trag kakav je imala hrvatska generacija X koja je u domovinskom ratu sudjelovala. Može li hrvatska “generacija X” u takvim okolnostima biti cinična i samodovoljna poput američke? Druga važna razlika između tih dvaju generacija jest odsutnost “baby-boom” generacije u Hrvatskoj. Čini se naime, da će tek generacija koja se danas rađa predstavljati “baby-boom” generaciju u Hrvatskoj. Treće, za razliku od američke, hrvatska generacija X nije ni stvarno ni idejno doživjela razdoblje društvenog blagostanja, svojevrsne razmaženosti, koja je bitna za cinizam američke. Hrvatska generacija X odgojena je na novokomponovanom balkantu; na Hrvatskoj televiziji, a ne na MTV-ju; ako jest skeptična prema politici, ona to nadomiješta politiziranjem u nogometnom navijanju. Lojalnost nekoj društvenoj skupini, pa čak i potreba za pripadnošću, zasigurno je izražena. Stoga bismo mogli zaključiti da u Hrvatskoj trenutno nema cinične, mlitave i individualističke, samodopadne i samodovoljne generacije X.

Ali takav je zaključak ipak pogrešan. Temeljna pogreška sastoji se u tome što generaciju X u Hrvatskoj tražimo u krivoj socijalnoj skupini. Hrvatska generacija X nije generacija dvadesetgodišnjaka, već generacija četrdesetogodišnjaka, generacija koja je svoju punoljetnost doživjela u komunizmu koji se raspadao; to je generacija koja je imala prilike gledati MTV na državnim programima, kojoj ništa nije bilo prirodnije od sarkazma prema komunističkim sletovima, vojnim paradama, POiV-u, koja je Laibachove montaže Kardelja i Hitlera doživljavala kao samorazumljive. I zato naslov jedne hrvatske knjige “Kako smo rušili komunizam i pritom se još i smijali” potpuno odgovara senzibilitetu hrvatske generacije X. Ona je odgojena na Mladini (na Diareji), a u sasvim ranoj mladosti na Rolling Stonesima i Beatlesima. Godine 1989. ona je bila vrlo angažirana, i htjeli mi to priznati ili ne, ona je nosila i omogućila slom komunizma. I upravo zbog velikih nada koje su se polagale u slom komunizma, i zbog velike vjere u budućnost, došlo je u toj generaciji ubrzo do velikih razočaranja. Simbolika se vlasti ubrzo počela ponavljati: politika je opet imala glavnu riječ. Nadalje, upravo generacija četrdesetgodišnjaka, a ne politička gerontokracija, morat će nositi teret svih kolektivnih dugova stare i nove vlasti, (baš kao i američka, prema Halsteadovim riječima), premda je u formativnome razdoblju upravo ta generacija bila glavni korisnik privatnih resursa svojih roditelja. Ona će se morati dodatno zdravstveno osiguravati. Premda obično ne misli o umirovljenju, ali kada misli, budućnost se čini još nesigurnijom od dosadašnje. Upravo će ta generacija biti i ostati nositelj tereta tranzicije iz komunizma u kapitalizam.

Mnogi su pripadnici te generacije završili u inozemstvu, ne zbog toga što im se nije sviđao novi poredak, kako to vlasti danas misle, već zbog toga što je “inozemstvo”, tj. Zapad, i to ne “demokracija”, već neobaveznost, povremeni rad, kontingentnost informiranja, predstavljao ideju slobode i temelj njihova senzibiliteta. I zato su vlasti početkom devedesetih za tu generaciju skovale posebnu optužbu: za kolaboraciju Marxa, rocka i Coca-cole. Hrvatska je generacija X – prošla generacija, koju nasljeđuje nova, naraštaj kojemu će Coupland biti stran.

Ali, u po jednom je obilježju nova generacija punoljetnih Hrvata mnogo bliža američkoj. I novoj će generaciji starija u nasljeđe ostaviti neizvjesnost i brojne ekonomske probleme. Ali nova generacija, za razliku od hrvatske generacije X, generacija je većih materijalista. Ona je naučila, ili bila prisiljena naučiti, da je novac glavni kriterij uspjeha. A ta spoznaja postupno će rušiti lojalnosti koje zbog ratnih i poratnih okolnosti još uvijek prevladavaju. Više se ne studira da bi se dobilo na vremenu. Siromašniji se odmah zapošljavaju, a imućniji traže vrlo pragmatičan studij koji će im u budućnosti donijeti izvjesniju materijalnu korist. To je generacija techno-freakova, u glazbi i u tehnologiji.

Hrvatska generacija X stoga je dijete skeptičnosti srednje, i materijalizma nove generacije. To je amalgam nad kojim se možda ne bi trebalo posebno brinuti; on će za sebe pronaći nova rješenja.

X

Sadržaj

PREDGOVOR
u kojemu se nažalost opravdavam za to što sam objavio knjigu



Poglavlje 0.
MJERE VREMENA (NOVO, NOVO, NOVO VRIJEME)
u kojem govorim o tome da (unatoč Al Qa’idi) još uvijek nije jasno kada je zapravo počelo treće tisućljeće



I. dio
BOGATSTVO NARODA

Poglavlje 1.
SPORNO ZASTUPANJE GUBITNIKA
u kojemu se priča o zamkama i koristima globalizacije

Poglavlje 2.
IMAJU LI AMERIKANCI RAZLOGA ZA STRAH OD HRVATA?
u kojem se tvrdi da nemaju

Poglavlje 3.
IMPERIJALIZAM KAO NAJVIŠI STUPANJ KAPITALIZMA?
u kojem se govori o pitanju vrijednom šest milijardi dolara

Poglavlje 4.
OD KEYNESA DO NEVIDLJIVE RUKE…
u kojem se govori o tome zašto nam je potrebno malo države

Poglavlje 5.
KOLIKO NAM JE DRŽAVE POTREBNO?
u kojem tvrdim isto što i u trećem poglavlju, samo malo drukčije

Poglavlje 6.
OSAM PRAVILA POSLOVNOG USPJEHA
u kojem se govori o onome što stoji u naslovu

Poglavlje 7.
ŠTO JE S POVJERENJEM?
u kojem se po x-ti put priča da je povjerenje vrlo korisna stvar

Poglavlje 8.
VELIKA TRANSFORMACIJA?
u kojem se malo polemizira s Karlom Polanyijem i njegovim etatizmom

Poglavlje 9.
ZNANJE, VJEROVANJE, BOGAĆENJE
u kojem se pitam koliko je obrazovanja domaćeg pučanstva potrebno za bogaćenje

Poglavlje 10.
SUKOB MOZGOVA
u kojem se nadam da će se ratovi u budućnosti voditi znanjem a ne toljagama

Poglavlje 11.
TKO JE VIKNUO “KORUPCIJA”?
u kojem se iznosi još jedna hipoteza o korupciji

Poglavlje 12.
VRIJEDE LI PRAVILA USPJEHA I U INDIJI?
u kojem se malo filozofira o siromaštvu

Poglavlje 13.
“BOOM-BUST” – PARE ILI ŽIVOT!
u kojem se malo čudim kako magnati mogu biti popperijanci

Poglavlje 14.
HAIDER – S USKLIČNIKOM
u kojem se pitam zašto su Europljani tako "nestrpljivi"

Poglavlje 15.
STUPNJEVI POLITIČKOG NESAVRŠENSTVA
u kojemu se iznose neki politički idealni tipovi



II. dio
O MASLINAMA, PUŠKAMA, BACILIMA, SATOVIMA, BRODOVIMA, VJETROVIMA I VJETROMETINAMA

Poglavlje 16.
DRUGA GENEZA
u kojemu se, unatoč mnogima, tvrdi da je biotehnologija OK

Poglavlje 17.
TRGOVINA LJUDSKIM ORGANIMA
u kojemu se priča o tome kamo treba ići po vlastite rezervne dijelove

Poglavlje 18.
EUROAZIJSKA KLIMA I SJEVERNJAČKA SUPERIORNOST
u kojem se govori o puškama, bacilima i čeliku

Poglavlje 19.
TEORIJA ZLATNIH LUKOVA S MASLINAMA
u kojem se piše još jedna eulogija globalizacije

Poglavlje 20.
JE LI RONALDA REAGANA I MARGARET THATCHER ZAMEO VJETAR?
u kojem se vrlo povoljno izjašnjavam u prilog Friedmanove minimalne države

Poglavlje 21.
HARRISON NIJE BIO GEORGE
u kojem se (opet) prikazuje važnost satova za orijentaciju

Poglavlje 22.
DEMOKRACIJI JE ODZVONILO
u kojem se objašnjava zašto to neki tvrde

Poglavlje 23.
KOLIKO LJUDI ZEMLJA MOŽE PODNIJETI?
u kojem se raspravlja o održivom razvoju i tragediji plebejaca



III. dio
TREĆA KULTURA – DRUGI ČIN

Poglavlje 24.
ZNANOST KAO UMJETNOST (I OBRNUTO)
u kojemu se govori o pojmu i sadržaju "treće kulture"

Poglavlje 25.
GENERACIJA X
u kojemu se govori o negdašnjoj i budućoj "zlatnoj mladeži"

Poglavlje 26.
NASLJEĐE ŠEZDESETOSME
u kojem se čudim da se o ’68 danas govori tako malo

Poglavlje 27.
JE LI SAMUILO BIO SAM?
u kojemu se objašnjava zašto su nam važni ljudi s poremećajima

Poglavlje 28.
NIKADA NISMO BILI MODERNI
u kojem se hvali Bruno Latour

Poglavlje 29.
SOKALOVA PSINA
u kojem se pitam ima li šanse da se društvenjaci osvete prirodnjacima

Poglavlje 30.
O KORISTI I ŠTETI PROŠLOSTI ZA ŽIVOT
u kojem se opisuje nekoliko odgovora na pitanje vrijedno 50.000 DEM

Poglavlje 31.
JESAM LI PRVI BRAT?
u kojem se objašnjava zašto je važan poredak rađanja u obitelji

Poglavlje 32.
SVEUČILIŠNA GRIPA
u kojem se tvrdi da je našim sveučilištima potrebno tržišno cjepivo, premda većina tvrdi da nitko nije bolestan

Poglavlje 33.
KADA NE ZNAŠ RIJEŠITI PROBLEM – SMISLI VOUCHER
u kojem se tvrdi: može ovako – može onako

Poglavlje 34.
O DRUGOM ZAKONU TERMOINFORMATIKE
u kojem se kaže da nema razloga za depresiju zbog informacijskog obilja



IV. dio
ŽARAČI, DARWINOVE LJESTVE I DIMNE ZAVJESE

Poglavlje 35.
ŽARAČ, ŽARAČ, RAJO, ŽARAČ
u kojem se govori o jednom vrlo važnom žaraču za filozofiju

Poglavlje 36.
DIMNE ZAVJESE I OGLEDALA
u kojem se kritizira "opterećenost teorija"

Poglavlje 37.
MUTNA SLIKA SVIJETA
u kojem se govori o značaju fuzzy logike

Poglavlje 38.
VIŠE PRAZNOVJERJE
u kojem se amalgam ljevičarstva u znanosti stavlja na stup srama

Poglavlje 39.
ZNANOST KAO PRAZNOVJERJE?
u kojem se čini da ima i onih koji to stvarno tvrde

Poglavlje 40.
DOKAZI I OPOVRGAVANJA
u kojem se slavi dogovaranje čak i u matematici

Poglavlje 41.
SOCIJALNA KONSTRUKCIJA ČEGA?
u kojemu kradem Hackingov naslov za jedan svoj prastari antikonstruktivistički tekst

Poglavlje 42.
O MRAVIMA I PČELAMA
u kojem se prepričava jedan sociološki udžbenik

Poglavlje 43.
O LJESTVAMA I ANIMALNOM MAGNETIZMU
u kojem se opisuju neke skrivene povijesti znanosti

Poglavlje 44.
SJENKE UMJETNE INTELIGENCIJE
u kojem se već davno tvrdilo kako će mikrotubule spasiti svijet

Poglavlje 45.
DESCARTESOVA GREŠKA
koja nastaje kada kroz mozak prođe kolac

Poglavlje 46.
EMOCIONALNA INTELIGENCIJA
u kojemu se opisuje što se događa kada se inteligencije previše namnože

Poglavlje 47.
SAGAN I NJEGOV SVIJET
u kojemu se kratko opisuje vijek čovjeka koji je o dimnim zavjesama imao što reći

Poglavlje 48.
PLATON I OSTALE FILOZOFSKE LUDOSTI
u kojem se objašnjava zašto se ne zovem Ishmael

Poglavlje 49.
POPPER I OSTALE ZNANSTVENE LUDOSTI
u kojemu se objašnjava zašto je došao kraj znanosti



Zaključak
IMA LI ZA LJUDE BUDUĆNOSTI?

Poglavlje 50.
IMA LI BUDUĆNOSTI ZA LJUDE? JOŠ JEDNOM HUXLEY PROTIV ORWELLA
u kojem se ipak odgovara da ima budućnosti za ljude

Poglavlje 51.
VJEČNO VRAĆANJE SLIČNOG
u kojem se priča o dubokom bunaru vlastite intelektualne prošlosti



STVARNO NA KRAJU: O NESRETNOJ SVIJESTI


Impresum