Zapisi iz treće kulture | Darko Polšek

Poglavlje 31.

JESAM LI PRVI BRAT?

u kojem se objašnjava zašto je važan poredak rađanja u obitelji

Frank Sulloway, povjesničar znanosti, istraživač s Odsjeka za kognitivne znanosti i znanosti o mozgu na MIT-u, autor knjige Freud: biolog duha, objavio je ove godine svoje životno djelo, predmet svog dvadesetgodišnjeg istraživanja, knjigu Rođen za pobunu. Poredak rođenja, obiteljska dinamika i kreativni životi.

“Zašto, za vrijeme radikalnih revolucija, neki ljudi odmah odbacuju stare, pogrešne načine mišljenja, dok se drugi i dalje pridržavaju starih dogmi?”, pita se Sulloway i odgovara: najbolji predviđalački faktor u izboru znanstvenih teorija, u objašnjenju izbora kognitivnih, motivacijskih, političkih matrica, u spremnosti na prihvaćanje revolucionarnih ideja, jest poredak rađanja, interna dinamika među članovima obitelji. Prvorođeni su konzervativni, a kasnije-rođeni su “rođeni za pobunu”. Prvorođena djeca u obitelji bore se za status, za ono “što im pripada” – po logici rađanja. Ona se ne bore za “opće dobro”; njihov je interes održanje postojećeg stanja, tj. stanja u kojemu su oni već uspjeli prigrabiti i monopolizirati roditeljski ulog, intenzitet roditeljske ljubavi, privrženosti i bogatstva. Naprotiv, kasnije rođeni, osobe koje već ulaze u strukturirani emocionalni i ekonomski život, moraju tek izboriti svoje mjesto pod suncem, svoj dio emocionalnog i imovinskog kolača. Oni se odupiru statusu quo, oni sumnjaju u autoritet roditelja, i taj osnovni stav prema roditeljima prenose na svijet: njihov će stav biti revolucionarniji, njihov će interes biti realizacija prava svih “potlačenih”, deprivilegiranih. I zato će kasnije rođeni spremnije prihvaćati nove ideje, oni će lakše odbaciti autoritet tradicije i njihov će emocionalni ulog u borbi za “opću stvar” biti veći od prvorođenih.

Teza je privlačna i na prvi pogled prihvatljiva. Ona je nova, i radikalna, jer odbacuje velik broj tradicionalnih objašnjenja o klasnoj, rasnoj, spolnoj, nacionalnoj ili jezičnoj uvjetovanosti izbora ideja (stoga je opravdano vjerovati da autor ima stariju braću ili sestre). Pohvale na račun Sullowayeve knjige su graničile s neumjerenošću: “Sulloway je pružio jednu od najautoritativnijih i najvažnijih studija u povijesti društvenih znanosti”, tvrdi začetnik sociobiologije Edward Wilson. “S vremena na vrijeme objavi se knjiga koja mijenja cijelo područje istraživanja, možda i opći način mišljenja. Jedna od takvih knjiga je i Rođen za pobunu“, tvrdio je danas najveći živući biolog, Ernst Mayr. “Nastalo tijekom četvrt stoljeća, ovo briljantno, provokativno i čitko istraživanje bit će klasik barem još toliko godina”, tvrdi klasik sociologije Robert Merton.

Pa ipak, teško je pretpostaviti da jedna tako jednostavna teza može objasniti svo bogatstvo tj. raznolikost idejnih i svjetovnih motiva i ostvarenja. Zamislimo samo koliko je ljudi u povijesti imalo braću i sestre. Zar je moguće da tako jednostavna teza može objasniti izbor ponašanja svih ikad postojećih ljudi? I kako to da ona nikada nikome prije nije pala na pamet?

Kada bi sve ostalo na toj jednostavnoj klasifikaciji ljudi i ideja, teško bismo mogli prihvatiti neumjerenost gorespomenutih pohvala. Sulloway se dakako nije zaustavio na toj jednostavnoj shemi. Njegovo istraživanje pokriva oko tisuću znanstveničkih, političkih i literarnih biografija, i pokazuje da je raznolikost “varijabli” koje utječu na izbor revolucionarnih doktrina i znanstvenih ideja daleko veća.

“Sullowayev model” sadrži osam glavnih varijabli obiteljske dinamike. Te varijable, kao što ćemo vidjeti, mogu se i kombinirati. Prva i dominirajuća varijabla je, rekli smo, poredak u rođenju. U usporedbi s prvorođenima, kasnije rođeni se češće bune i “otvoreniji su prema iskustvu”. (Jedinci su poseban slučaj, Sulloway ih najčešće tretira kao prvorođene, premda je stupanj konformizma jedinaca ipak različit od prvorođenih. Jedinci često služe kao slučajeve kojima se testira opća hipoteza). Druga je varijabla postojanje sukoba između roditelja i djece. Kada u obitelji postoji sukob između roditelja i djece, prvorođeni su skloniji ponašanju “tipičnom” za kasnijerođene, i njih taj sukob pogađa više negoli kasnijerođene. Treća glavna varijabla jest broj djece u obitelji. U obiteljima s više djece, kasnijerođeni se rijeđe bune. Isto tako, tendencija prema pobuni je manja kod “najkasnije rođenih”, negoli kod “drugorođenog” djeteta. Četvrta varijabla je spol. Kod žena je sklonost pobuni općenito manja, dualitet “uloga” po starosti je manje vidljiv, ali je prihvaćanje revolucionarnih ideja, tj. “otvorenost prema iskustvu” znatno veća negoli kod muškaraca s istom obiteljskom dinamikom. Ako je riječ o isključivo ženskoj djeci, značajna se razlika pokazuje u izboru revolucionarnih ideja. Kasnije rođena ženska djeca bit će sklonija emancipaciji ljudi općenito, tj. “opće-emancipatorskim idejama”, dok će se prvorođena ženska djeca uglavnom boriti za emancipaciju svoje “klase”, recimo za emancipaciju žena. Isto je tako važna “interakcijska” kombinacija poretka rođenja i spola. U parovima sestara, kasnijerođene su sestre konformističnije od prvorođenih (značajni odmak od prvog pravila!). Kod kombinaciji spolova prevladava prva varijabla: prvorođeni su skloniji konformizmu od kasnije rođenih. Najveći sukob, i najmanji stupanj konformizma kod djece različitih spolova, po Sullowayu treba očekivati kod kasnije rođenih sestara. Peta je varijabla razlika u dobi djece. Što je razlika dobi manja, to je značajniji sukob među braćom i sestrama; to je osnovna teza knjige točnija. Šesta bitna varijabla je gubitak roditelja. Gubitak roditelja utječe na preuzimanje uloge roditelja kod starije djece. U tom slučaju najveći gubitak osjećaju prvorođeni: to prihvaćanje uloge roditelja u pravilu znači odricanje u korist mlađe braće i sestara, pa je i logično očekivati veće nezadovoljstvo kod starije djece. Pri tome je vrlo važna dob djece prilikom gubitka roditelja. Tek kao sedma varijabla pojavljuje se društvena klasa obitelji. Utjecaj te varijable nije jednostavan, jer na nju reagiraju prethodne varijable: u tom je slučaju bitno vidjeti koje su obiteljske “niše” preostale za kasnijerođenu djecu. Općenito, Sulloway tvrdi da tezu o većoj radikalnosti nižih klasa treba odbaciti. Njegova istraživanja pokazuju da je sukob među djecom nižih klasa razmjerno manji negoli u obiteljima više i srednje društvene klase. Napokon, kao osmu varijablu Sulloway navodi temperament, tj. isključivo osobinu sramežljivosti. Stid ili sramežljivost utječe na izbor radikalnijih ideja, ali je ta osobina “stvorena” utjecajem poretka u rođenju, gubitkom roditelja, veličinom obitelji i postojanjem “nadomjestaka” za roditelje. (Po mom mišljenju zanemarivanje drugih psiholoških osobina – zašto istraživati samo utjecaj stida? – predstavlja jedan od najvećih nedostataka knjige).

Po objavljivanju knjige brojne su rasprave pokazale nedostatke Sullowayeve metodologije. Velik broj rasprava bio je usredotočen na Sullowayevu statistiku. Po mom sudu statistički podaci koje navodi Sulloway, i zaključci koji se iz njih izvode nisu posebno sporni. Ono što jest sporno u Sullowayevoj metodologiji jest ad hocizam: kao i kod astroloških predviđanja suočenih s protuprimjerima, kada se izmišljaju i ubacuju nove varijable, “podznaci”, ascendenti, ili neke druge objašnjavalačke varijable, tako se i kod Sullowaya za svaki protuprimjer općoj tezi mogu naći dodatne “varijable” koje objašnjavaju zašto tipično pravilo ne vrijedi, i kako to da konstelacija varijabli nužno mora stvoriti upravo onakvu biografiju kakva se realno i dogodila. Recimo: Johannes Kepler, vrlo neočekivani primjer prvorođenog revolucionara, bio je pod utjecajem svog “kasnijerođenog” revolucionarnog oca. Ili: iako je Darwin kasnijerođeno dijete, njegov se blagi temperament objašnjava “funkcionalnom” prvorođenošću, jer su njegova starija braća i sestre relativno rano umrli. Premda pokušava slijediti Popperijansku falsifikacionističku metodologiju, Sulloway nigdje ne kaže da je njegov popis varijabli iscrpljen (i time je njegova teorija vrlo nevjerojatni kandidat za pravu znanstvenu teoriju). Ali, kako bismo bili pravedni, moramo reći: činjenica da na biografije utječe velik broj varijabli, ne znači da je relativno kompleksno objašnjenje tako velikog broja složenih primjera, biografija svih ljudi, neistinito. Možda je u povijesti ljudske psihologije iluzorno tražiti konačni broj objašnjavalačkih varijabli. (Istina, na taj bismo način morali opravdati čak i astrologiju.)

Sulloway psihologiju pokušava staviti u zagrade, on pokušava stvoriti novu “evolucijsku psihologiju” primijenom novijih istraživanja i matematičkih modela s područja sociobiologije (roditeljski ulog, sukob braće i sestara) na ljudsku povijest. Nema sumnje takav je pokušaj vrijedan truda. Isto tako nema sumnje da je riječ o krasnoj i izuzetno zanimljivoj knjizi. Ali izvor njezine zanimljivosti nije njezina istinitost, već hrabrost, uvjerljivost stila i bogatstvo sistematiziranog biografskog materijala (mnoštvo zanimljivih i prosječnom čitatelju nepoznatih detalja iz biografija poznatih povijesnih osoba, posebno s područja znanosti). “Ako je stvarnost tako složena, kako onda znanost može biti tako jednostavna”, jedom je ironično pitao Feyerabend. Odgovor je: “samo katkada”, ali zasigurno ne u Sullowayevom slučaju.