Roki Raketa | Zoran Malkoč

29

No sljedećih dana Aneta je pokazivala samo svoje najljepše lice, tako očaravajuće i zanosno da je Mačka potpuno zaboravio na događaj od prve večeri. Sliku, doduše, nije poslao, još uvijek se nalazila u prtljažniku njegova terenca. Ali i kad bi? Trebalo je s Anetom ići na rijeku i loviti ribu, kupati se i plivati, morao je ulagati dodatni napor da bi pobijedio tu vještu i brzu plivačicu u utrci do druge obale, trebalo je smišljati pametne i maštovite rečenice koje će se Aneti usjeći u pamćenje da o njima razmišlja kad on na nekoliko sati ode u selo, tobože zbog nekog posla, a zapravo samo zato što mu je teško bilo biti u njezinoj blizini i ne dodirivati je neprekidno, a ne samo slučajno, kad bi im se tijela srela u vodi, gdje je elektricitet još intenzivniji i bolniji. Trebalo je Anetu, nadasve, gledati: dok pliva, dok trči, dok slika, dok sjedi za pentom ili se lijeno sunča na pramcu, dok skače u vodu, dok roni promatrajući ga kako puca na ribu i redovito promašuje. Mačka se čudio sam sebi, toj svojoj plahosti, pitao se gdje je onaj muškarac koji uzima žene bez pitanja, ni trenutka ne sumnjajući u svoju snagu i privlačnost. No koliko god to stanje bilo jedva izdrživo, bilo je i slatko i zanosno, do ludila i boli.

Odustavši, dakle, potpuno od sebi svojstvenog načina osvajanja, Mačka odluči Aneti pokazati svoju drugu, umjetničku stranu. Tako joj jednog jutra svečano uruči svoje tekstove, priče i drame, zamolivši je da ih pročita kad uhvati vremena. Ona ih zaista uzme i počne odmah čitati, zadubljena, kao da njega nema. Mačka naglo osjeti nekakav sram i udalji se. Potražio je Rokija misleći se s njim izvesti na rijeku, ali ga ne nađe, pa ode sam.

– Nisi ti umjetnik, mačiću, ti si samo prekrasan prevarant – reče mu ona tog poslijepodneva, na terasi njihove kuće, kad se vratio sa svog kratkog izleta. Upravo je razapinjala platno na okvir. – Sjedni tu, ili još bolje, skini se i lezi, želim te slikati. Želim te naslikati i pokazati tko si ti.

No Mačka se strahovito uvrijedi. Izjuri s terase, spusti se u dvorište i tamo popije par čaša s njezinim ocem, ali bilo je to presporo i premirno, pa mu reče adio i zaputi se u selo, gdje je Kod Đuke neko vrijeme nastavio s vinom i slušao lijene glasove, no i to mu ubrzo postane preteško. Neko je pijano društvo počelo pjevušiti tugaljive pjesme koje su vodile ravno u plač i bezumlje, te je ustao i krenuo dalje. Nasreću, tog su dana počinjale ribarske večeri, centar i okolne ulice bile su prepune štandova i stolova punih žena koje su se sjatile sa svih strana. Tu se on u trenu preobrazi u pravog Mačku, šarmantnog i nemilosrdnog osvajača. Nije prošlo mnogo, a već je jedna Njemica platila guzicom, koju je poderala na oštrom šljunku ispod nasipa dok je Mačka navaljivao u nju poput jata izgladnjelih pirana. Nemiran i nezasitan, ostavio ju je tamo, iscrpljenu, izranavljenu i, bez sumnje, zadovoljenu, odjurivši tražiti novu žrtvu. Kurac mu je i dalje gorio kao buktinja. Mogao bi njime zapaliti čitavo selo.

– Ja sam serijski seksualni ubojica i tebe sam izabrao za svoju novu žrtvu. Ima da te kurcem pretvorim u buktinju. Napravit ću od tebe neviđenu lomaču. Ne vrijedi ti da se opireš. Svaki otpor je uzaludan – reče nekoj visokoj plavuši, koji centimetar višoj od njega, očito previše atraktivnoj za muške posjetitelje ribarskih večeri jer se oko nje za šankom stvorio priličan prazan prostor, mnogi su muškarci samo pasli poglede na njoj, ne usuđujući joj se prići.

– Zar sam rekla da ću se opirat? – reče ona otvarajući torbicu – Ubaci tu dvjesto maronera i pali, mali, koliko hoćeš. Ili, bolje, koliko možeš.

– A, tako! Izgorit ćeš, bejbe! Da smo negdje drugdje, ne bi dobila ni pare, ali ovdje ih doniram u znak potpore slobodnom poduzetništvu. Zapamti, ovo nije honorar, ovo je donacija! – odvrati on, ubaci novac u torbicu i naruči piće. No nije imao strpljenja čekati da ona završi sa svojim, nego popije i svoje i njezino, pa joj da znak da ga slijedi. Plavuša nije bila nimalo nalik na Anetu, ali kad ju je doveo u polutamu Đukina zahoda, već je imala Anetino lice, što ga razljuti, pa ju je uzeo još grublje nego Njemicu, pljeskajući je po sisama i licu sve dok ona nije počela izvoditi svoju orgazmičku predstavu koja se svršila s pišanjem u lavabo.

– Nisi baš taki piroman ko što si mislio, jel’? Popišala sam ti vatru, a!?

– Da bar! – reče Mačka s gorčinom pa izjuri na ulicu prepunu ljudi – I što sad? Koga da jebem? Koga da jebem a da mi se ne pričinja njezino lice? Uspori, Mačka, uspori! Tebi treba nježnost, tebi treba… Ono!

Preletjevši pogledom dugi stol ispred birtije, snajperskim okom izdvoji svoju novu žrtvu. Eh, poezijo! Slatka poezijo prvog ljubavnog proljeća! Preslatka curica, s crnim kovrčama, u bijeloj kratkoj haljinici, s ručicama koje još vole medu – ili bi on samo volio da je tako. Podsjetila ga je na njega samoga, kakav je bio kad ga se tog proljeća dočepala teta Zorka. Par suza mu štrcne iz oka. Koliko može imat, četrnaest, trinaest? Možda dvanaest? E, to je već izazov, nešto što će ga večeras zaokupiti i odvratiti misli od prokletinje. Djevojčicu baš ne možeš odvesti za pet minuta, potrebno je puno više od dobra kurca i dvjesto maraka, tu se traži duh, umijeće zavođenja! I pokoji poklončić. Provest će je po štandovima, kupiti sladoled i staklenu vunu, one to vole. Ili se to zove šećerna vuna?

– Šećerna vuna, definitivno! Joj, šta je teta Zorka znala radit sa šećernom vunom i sladoledom! Čudesa! – vikne Mačka, pomilovavši slatkicu umiljatim pogledom. Prišuljao se njezinom društvancu, okupljenom oko dva sokića, i stao kružiti oko njih poput razigrana pauka, veselo izbacujući nožice, sve bliže i bliže, razmišljajući kako da je ugrabi. Uto naiđe Meki, ljepuškasti momak iz minskog polja, koji ga, kao i uvijek, oduševljeno pozdravi. Mala slatkica se u trenu stvori pokraj njih. Meki je zagrli i privine uza sebe, a ona se koketno izvije, podižući desnu nogu unatrag i iskosa pogleda Mačku. Iako je izbliza bila još slađa, taj ga pogled donekle ohladi. Bio je to pogled rođene kurvice. Meki reče da je mala njegova rođakinja.

– Vodim je na ringišpil. Treba joj netko da je drži za ruku.

– Kad se bojim! – slaže ona kao iz topa.

– Onda ću vam se i ja pridružit. Držat ćemo te obojica za ruku.

– Joj, super! Ja sam tako plašljiva. A prevolim se vozit! Baš super! Uz tebe se sigurno neću bojat, ča Mačka!

Ča Mačka, to mu dođe čika Mačka. To je već bolje. To je već sasvim u redu. I on je Zorku zvao tetka Zorka i baš je u tome i bila čar – zvati je tetkom Zorkom dok ona luduje na njegovu jedanaestogodišnjem pimpeku, koji je, za razliku od svega drugoga na njegovu kržljavu tijelu, otišao daleko ispred svog vremena. Dok su išli ka vrtuljku, ča Mačka je zaboravio na onu kurvicu koju je vidio u njezinim očima i unaprijed se radovao vožnji u tijesnim kabinama. Kod vrtuljka je, međutim, iskrsnuo neočekivani problem. Umjesto kabina, vrtuljak je imao avione, rakete i leteće tanjure, sve odreda dvosjede. Netko je morao ići sam. Mačka nikako nije htio biti taj, ali je značajno šutio, ne želeći previše otvoreno ukazivati na činjenicu da će se mala osjećati daleko sigurnije i smirenije ako on bude s njom.

Slatkica sama okonča to pitanje.

– Ipak bih ja s ča Mačkom! Uz njega ću se sigurno manje bojat. Pa i tebe je on spasio iz minskog polja! Ča Mačka je heroj!

Meki se samo vragolasto nasmije i odjuri u svoj leteći tanjur.

Mačku i slatkicu je dopao spitfajer iz Drugog svjetskog rata. Taman prije nego što je spitfajer dosegao maksimalnu visinu, ona se okrene i reče:

– Za sto kuna mi možeš trljat pičkicu.

Tad se spitfajer vine vrlo visoko i ona poče vrištati. Mačka pogleda u novčanik pa pričeka da prestane s vrištanjem. To se, naravno, nije dogodilo.

– Je l’ bi mogla na trenutak prestat? – vikne joj na uho i ona odmah zašuti kao da ju je utišao gumbom – Nemam sitnog. Što dobivam za dvjesto?

– Da ti ga izdrkam? – ispali ona spremno.

– Hm… To ćemo onda kasnije. Znači trljanje sad, drkanje kasnije. Može?

– Može – odgovori ona i nastavi s vrištanjem. Spitfajer prošiša kraj crkvena tornja. Mačka se nagne naprijed i rukom potraži ono što je platio. No, bilo zbog njezina neprekidnog iritantnog vrištanja, bilo zbog činjenice da je neočekivano lako došao do toga, čim su mu prsti dodirnuli paperjasti pokrov pičkice, čitava ruka mu se smrzla, skroz do ramena. On izvadi ruku i onjuši prste. Odmahnuvši glavom, zaključi da mu baš ništa ne govori. A kurac mu je i dalje gorio.

Spitfajer napokon sleti.

– Zašto nisi trljao?

– Slušaj, mala! Problem je tome… Jednostavno, imaš jako dosadnu pičkicu! Istina, mogao bih je naučit da bude zabavnija, ali nisam ja ovdje došao da se zajebavam s malom školom! Što ćemo s onim drkanjem? Znaš li ti uopće kako se to radi?

– Niko se još nije žalio – reče mala.

– O!? Nemoj onda da ja budem prvi. A što ćemo s njim? – reče on pokazavši na Mekog, koji im je upravo prilazio.

– Njemu neće smetat – reče mala – On, ustvari, voli gledat.

– Eh! Baš ste vražja rodbina! Ajmo onda, provozat ćemo se u mom gumenjaku. Meki će vozit, a ti ćeš zabavljat ča kapetana.

Nakon što su se ukrcali, Meki upita:

– A di ćemo?

– A di bi, samo nas makni iz sela! I da te nisam čuo. Gledat možeš, ali u tišini. Tvoja rođaka i ja imamo neka neriješena posla – reče Mačka, udobno se izvalivši na pramcu. Čim je raskopčao hlače, nabrekli kurac sam iskoči van, vibrirajući na mjesečeni. – Vidiš, svijetli u mraku! Ne bi trebala imat težak posao. Samo ga dirni par puta kako treba i gotovi smo. Neće da se spusti satima. A nije baš da nisam jebo.

Nimalo impresionirana, slatkica krene na posao, koristeći obje ruke. Mačka ju je promatrao. Morao je sebi priznati da zna što radi. Primjenjivala je tehniku guljenja kukuruza, tajnu vještinu slavonskih žena, naročito posavskih, počinjala je s obje ruke od vrha i spuštala se prema dolje, nevjerojatno brzo prelazeći preko kurca sa svih deset prstića, ali tako da ga jedva dodiruje, zbog čega je taj dodir bio još intenzivniji. Od korijena su joj se ruke razdvajale, jedna je prelazila preko jaja pa se zavlačila među guzove, druga prema stomaku, prianjajući prste i dlanove uz kožu kao da je oblaže ljepljivom, zelenom komušinom. Onda je ponovno sklapala prste u obliku naopakog slova V i par trenutaka ih držala nad glavićem koji se, drhteći, izvijao od želje za dodirom, lupkajući ga istovremeno laktovima po korijenu kurca, pa se polako spuštala prema dolje, ponavljajući radnju. Da je Mačka kojim slučajem sklopio oči, svršio bi za par sekundi. Umjesto toga, intenzivno ju je promatrao i baš mu je to smetalo, činilo se kao da ona obavlja neki posao koji radi otkad se rodila i koji joj je ušao u krv, u dlanove i u prstiće, pa uz njega može obavljati sto drugih stvari. Što je i činila. Zvjerala je tako oko sebe, čas bi njezinu pažnju privukla neka pjesma koja se čula iz sela, čas bi joj postalo zanimljivo neko šuštanje u bosanskom šipražju, ili bi se okrenula prema Mekom, smijuckajući se i šapućući.

– Slušaj, ovo neće ići. Probaj ustima.

– Ne!

– Ča kapetanu se ne govori ne! – reče on i, ščepavši je za vratić, povuče joj glavu prema dolje. Usne joj se prilijepe za kurac. Neko se vrijeme nije ništa događalo, samo je osjećao vrući dah na glaviću. Vidio je kako Meki guta slinu i zavlači ruku u hlače.

– Kakvi su ono tamo jarboli? – upita neočekivano, a Meki brzo povuče ruku iz hlača.

– A? Šta?

– Kakvi su ono jarboli, pitam?

– A, to! To su stjegovi za poginule gardiste iz sela. Danas su ih podigli. Da nije bilo tebe, Mačka, stajao bi tamo još jedan.

– Baš šteta! Da sam te ondje ostavio, ne bih večeras zaglavio ovdje s vama! Hej, što se zbiva tamo dolje, jesi ti živa?

Slatkičin jezik ispuže iz kućice i stane puzati prema jajima. Za razliku od guljenja kukuruza, koje je mogla predavati na ženskim studijima, ovo joj je slabo išlo. Kod jaja je zastala, malo se odmakla kao da se nešto čudi, a onda zabila u njih nos, njušeći. Tad krene natrag. Ako je dotad imao dojam da mu puž puže po kurcu, sad se osjećao kao da ga liže mačkica čiji jezik, doduše, nije hrapav.

– Uzmi ga u usta – reče joj kad se vratila do glavića.

Mala prestane s tim svojim liskanjem, primi ga s obje ruke i preko njega pogleda u Mačku. Vidjevši je tako, s kurcem u rukama, nije vidio baš ništa od kurvice u njoj.

– Znaš, tvoj miriši. I jajca ti mirišu. Baš čudno! – reče.

– A šta je tu čudno? Zar bi trebo smrdit? – upita Mačka.

– Pa, znaš, stari kurci smrde. Zato ovo nikad nisam radila. Ali tvoj ne. Baš lipo miriši. Mmm! Ovo mi se baš sviđa! – reče ona i spusti usne na glavić. Rastvorile su se baš kako treba i mogao je to postati lijep početak Mačkine male škole da joj Mačka nije oteo kurac iz usta, naglo ustavši. Meki se prigušeno nasmije.

– A šta se ti ceriš? Vozi natrag! Vozi natrag, da iskrcamo ovo malo čudovište! A ti me sad slušaj! Prije svega, moj kurac nije star! Drugo, stari kurci ne smrde, smrde samo oni koje se slabo peru! A ti si baš namirisala starih kuraca, je l’!

– Ne baš puno. Samo ča Mikin, ča Antin, onda tečin i ujkin, pa ča Lujin i…

– Dosta! Ne moraš dalje nabrajat! Samo reci ča Miki sljedeći put neka se malo opere, pa ćeš vidit kako će i njegov mirisat. Ajd sad, ispadaj!

Čim je mala skočila na obalu, Mačka naredi Mekom da okrene čamac.

– Ugasi pentu! – reče kad su došli do polovice rijeke. Meki posluša i čamac poče lagano kliziti Savom. Prošli su Anetinu kuću, bratiteljske stjegove, ušće Vrbasa.

– Baš te izmučila, a? – reče Meki.

– Zato ćeš ti platit. Skidaj gaće!

– Mačka…

– Skidaj gaće i namjesti se!

Meki mu stavi ruku na rame i reče:

– Ja to želim, dragi Mačka. Pa što misliš zašto me zovu Meki? Zato što mi se ne diže na žene. Nema potrebe da budeš grub.

Ali Mačka mu ščepa ruku i položi ga na dno čamca. Meki je skinuo hlače i kleknuo, okrenuvši mu guzicu. Lijepu, glatku guzicu, bez ijedne dlake. Mačka, koji nikad nije bio s muškarcem, bio je donekle zatečen. Unatoč onome što je govorio i vikao, nije imao ozbiljnu namjeru jebati Mekog, bila je to više obijest i potreba da se na nekome iskali. A peder mu je bio pri ruci. No sad, dok je gledao tu čvrstu guzicu obasjanu mjesečinom, koja mu se nudi i koja ga želi, znao je da će ga jebati. Itekako će ga jebati.

Mačka izvadi kurac, još prekriven slatkičinom slinom, i prisloni ga uz Mekoga. Njegova ruka prihvati ga i namjesti. Tad Mačka grune, silovito, tako da je ovaj vrisnuo od bola, izvio glavu prema Mački i pogledao ga iskolačenih očiju. Mačka pomisli da je pretjerao s grubošću, ali već sljedeći trenutak osjeti kako mu je kurac upao u vrtlog pederske guzice koja ga je usisavala u sebe i odmah stala izvlačiti iz njega ono što ženama nije polazilo za rukom. Da, ovaj lijepi momak (Da, lijep je, pička mu materina, lijep je!) koji se nabada na njegov kurac, koji se na njemu grči, cvili i izvija, bolja je jebačica od svih večeras, nježniji od Švabice, predaniji od plavuše, neviniji od svoje male rođakinje. Pomislivši to, Mačka uroni u blaženo stanje bez misli, prazneći se u Mekog poput elementarne nepogode.

Kad je došao sebi, odgurne ga od sebe s gađenjem.

– Znao sam da si pederčina! Ali, vidiš, Mačka nije peder i zato će ti priznat da uopće nisi loša jebačica. A sad nas vozi natrag.

Kad su se vratili, Mačka odjuri ravno u Anetinu kuću, pokuca na vrata njezine sobe i, ne pričekavši odgovor, uđe unutra. U sobi nije bilo svjetla, ali je mjesečine bilo dovoljno da može raspoznati njezinu glavu na jastuku.

– Slušaj me sad! Dok me nije bilo, znaš što sam radio? Jebo sam! Jebo sam ko lud! Nema žene koja je došla na ovaj vaš prokleti posavski otok a da ne poželi Mačku čim ga ugleda! A i muškarci, i oni me žele! Koji je tvoj problem!? I otkud ona priča da ja nisam umjetnik?! Ja sam jebeni spisateljski fakin tigar! Ja sam vrhovni maharadža jebanja! Što mogu, takav sam! Nisam ja kriv što mi sve ide!

Izrekavši to, Mačka se isprsi nad krevetom, očekujući odgovor. Ali od Anete se čulo samo tiho, nježno hrkanje.

Sutradan ju je kroz prozor svoje sobe ugledao na terasi. Iznosila je platno i boje. Izišao je i skinuo hlačice, ostavši potpuno gol. Razvukao je prsa što je mogao više, ističući moćni torzo, pa rekao, šireći ruke:

– Evo ti, pa slikaj! Da vidimo tu tvoju istinu!

Aneta se okrene i pokaže mu ležaljku.

– Lezi tamo. Izgledaj bestidno.

Mačka se izvali na ležaljku, podmetnuvši desnu ruku pod glavu. Ona mu reče neka desnu nogu podigne u koljenu.

– Ne, ne valja! Probaj obje. Ne, Mačiću, ti sad ne izgledaš bestidno, nego samo vulgarno, a ti itekako dobro znaš izgledati bestidno. Probaj leći više na trbuh, lijevu nogu malo podigni, a guzu izbaci udesno. Glavu malo zabij tako da prema meni gledaš odozdo, iskosa. Ne, Mačiću, ne! Morat ću ti pokazat, daj, makni se.

Ona hitro zauzme traženi položaj u ležaljci, gledajući ga iskosa snenim, bestidnim pogledom. Za taj bi pogled sinoć i prethodnih dana ubio, samo da ga dobije, ali sad nije gledao u njega. Gledao je u njezinu stražnjicu, predivnu i savršenu, ali zapravo ni nju nije gledao čitavu, nego samo jedan njezin dio, onaj gdje ona počinje, gaćice su joj se malo povukle prema dolje i otkrile to mjesto, ne prazno kao što je uobičajeno, nego je odatle iskočilo nešto, pružajući se dolje preko gaćica. Mačkin je izraz lica bio čisto zaprepaštenje, oči su mu bile iskolačene, usta otvorena, nije mogao skloniti pogled s tog…

– Oh! Pa ti si vidio moj repić! – reče ona na nekakav dražestan posramljen način, vidjevši izraz Mačkina lica.

– Repić! – ponovi Mačka hipnotizirano. – Ti imaš i repić!

– Hoćemo nastavit? Jesi zapamtio?

– Naravno, kako da ne… – promrmlja Mačka zauzimajući položaj u ležaljci, ovaj put savršeno, izbacujući stražnjicu poput žene i gledajući je opijeno, omamljeno, kao kroz maglu strasti. Bilo je to upravo ono što je ona htjela od njega, dobiti tu ženstvenost od mužjaka. I ostao je dugo takav, razmišljajući samo o jednom, o onom njezinom čudesnom repiću. I premda ga je ona naslikala u maniri starih slikara, na način na koji su oni slikali žene, Mačka je bio prezadovoljan slikom, čak se nije obazirao na njezine komentare.

– Evo, to si ti! Mužjačina, a opet imaš puno toga ženskog! Nije čudo da su te prozvali Mačka, a ne Mačak. Kod tebe ima tako puno skrivenog i tajnovitoga, pun si dvojnosti… Eto, recimo, tvoj pas zapravo nije tvoj, nego pripada nekom drugom, premda to ne znate ni ti ni on. A što se tiče umjetnosti…

– Ma pusti sad umjetnost, Anči! Slušaj, onaj repić… Ti valjda ne misliš da se meni to gadi ili tako nešto… To je nešto najljepše što sam u životu vidio! – usklikne Mačka, pa sasvim smeten krene s terase.

– Mačka! – reče ona.

Okrenula je leđa i povukla gaćice dolje. A repić je izvodio neku čudnu igru, lupkajući čas po lijevoj, čas po desnoj polutki njezine savršene guze.