Samosanacije | Suzana Matić
BEZ HALJA I DRAGULJA
Rokovima vezana za stol i 17 inča, kradem vrijeme od sebe i rokova.
I sve moje pisanje rezultat je jedino toga što apsolutno nemam baš nimalo vremena za njega…
Kontriram sudbini, uvijek, baš uvijek i vjerojatno je jedino mjesto gdje se nas dvije nađemo u skladu – ono uz zdjelu s voćem… Sve ostalo je valjanje u prašini.
Kada me Vrijeme pritisne i lakonogu veže uz stol… vraćam mu milo za drago – uludo ga trošim i bacam u vjetar, proćerdavam kao kockar koji je odlučio namjerno izgubiti, ulažem na provjereno loše kombinacije, na brojeve koji i nisu na kotaču… i okajavam poslije.
Inače, kad me pusti, okrenem ga višestruko… Ne moram ni blefirati. Ide me vrijeme i to ti je.
Moja je netto proživljenost poprilična jer se kao ni Vremenu ni Snu ne dam lako.
I ne, ne bolujem od insomnije, brige, napetosti… moja je jedina briga od vrste da će dogoditi se nešto važno slash lijepo, a ja sam spavala;
ili još gore… da se neće dogoditi… stranica knjige, rečenica pisma, pogled na grad ili…
Pa su moje budne godine višekratnik u odnosu na generaciju… I možda se zato i osjećam kao jako stara duša koja tu i tamo onda zanovijeta i gunđa i traži posebnu skrb i puno ugađanja.
S tijelom se zato ne zamaram ni najmanje. Ono naprosto uvijek mora biti spremno i poletno i u snazi i bolje mu je da bude tako… po mom.
Tretiram ga kao vlastodržac koji mu je oduzeo sva prava, ponašam se prema njemu kao prema gušterovom repu koji će izrasti ponovno… ne dam mu spavati, ostavljam ga bez daha, gonim po šumi, ulijevam mu plesne ritmove u noge i ruke, puštam da ga vjetar kosi sa sto km na sat direktno u lice, spuštam napuklog ramena i u popriličnoj boli punih pet dana niz snježne padine, jer… ne prihvaćam ni liječničke dijagnoze, ni savjete, jer… srce zna bolje.
Pa kud srce, tu i siroto tijelo… uzbrdo, nizbrdo, slomljeno, u komadu, nitko ga ne pita.
A valjda i stoga jer se to tijelo ipak prilično lako i održava i sanira.
Problemi obično budu kad treba sanirati klijetke.
…
Nemam neki efektan završetak. Upravo sam vremenski bankrotirala.
Iako ja ni ne volim efektne završetke koji te haljom i draguljima zaslijepe odmah.
Volim završetke s odgodom djelovanja.
Pa je tu Vrijeme na mojoj strani.
Sadržaj
Tirando i apoyandoKako sam te pobijedila
Izlazak iz ormara
Koliko sam puta okidala s boka
Mizanscen
Phantom of the Opera
Didaskalije Marlonu Brandu
Sex, laži i video a.k.a. Mirisi, zlato i tamjan
(u pale blue ray tehnologiji)
Grijeha preko pogače
Jednog davnog jutra kad je Alisa odrasla…
NEMOJ!
Ubojica
Ono što smo dali ljubavi
Ubaci uljeza u pismo
Meni triba
Pismo u aktu
Što kako?
Perzeidi
(ili… lamentiranja oko Kumove slame u vremenima suza svetog Lovre)
Zihranje
Krici i šaputanja
Kad snovi uđu u cul-de-sac
Žuto popločenje
Titlovanje sanjača
Jezik… papala maca
Svoja
Očajnički tražeći Suzanu…
(u instrumentalu)
Berači
Korištenje šumske ceste na vlastitu odgovornost
Zen i umjetnost održavanja automobila
O Volvima i ribama
Ova vožnja je moja
Kraj svijeta u najavi
Kraj svijeta u realizaciji
(Portugal)
Jutro s nebom u heksametru
Kada se ne osvrće Orfej
Volim kroz trepavice
Zrcaljenje dlanova
When three wishes strike back
Kada treća želja uzvrati udarac – part II
Pesica koju nemam
Redactor’s cut
Mimosmjerno ups and downs
QGD
Cabaret… na brani
Poremećena
Girls’ talk
Oko Oscara i orezivanja
Ogledalo – oladelgO
Ogledalo kada ga Alisa ne magli dahom
Mušičarenje pod mostovima i u koritima El Dorada
Kad mi prođe put ispod bijele mačke
Bez halja i dragulja
Priča za odrasle (što je tu je)
Dosta cvrkuta i pejzaža
(arhitektura, elem…)
Biranje juga a.k.a. promjene I, II i III
Ideološki protivnik a.k.a. todo e dulce
Marcipan
Oscare, trebam Vas. Opet!
Kako nije propao rokenrol
(u podnaslovu – lake note)
Neodgovorna
Pakiranja i zablude
…rupci i marame
Ukorijenjenost (I i II)
Kad je lito opozareno bez dijakritike
Što će donijeti jesen
(Tessa K.)
Jesen se ubija pogotkom u sridu
Djelić koji nedostaje
Stockholmski sindrom ili Izdaja vs. Izdavaštvo
(nešto kao izlazak iz ladice)
Kad mi se ne omakne čudo
Kamen, škare, papir
Impresum