Samosanacije | Suzana Matić

UKORIJENJENOST (I i II)

 

I
noćas čitam.
divna knjiga;

…budući da nije bio ukorijenjen u srcu ijedne žene nije mogao urasti ni u kakvu realnost i vječno je lebdio na periferiji života, u polurealnim regijama, na rubovima zbilje.

II
jutros pišem.
emotivno u sredini, zemljano na rubovima, žensko uzduž i poprijeko… dugo pismo;

i znaš što još… moja orhideja kao da se više ne zna vratiti k sebi,
kao da je u tih nekoliko tjedana u kojima sam je prepustila brizi druge ruke, izgubila vezu ne samo sa mnom, nego i sa sobom…
zaboravila se tako potpuno da se sada više i ne trudi sjetiti se ni svog korijena ni novih izdanaka,
nego savršeno mirno stoji u svom spokoju odustajanja.
a ja…
zbilja ne znam… premalo vode, previše vode… tko će ga znati… pokušavam naslutiti,
jer nju u tom zaboravu više ne prene čak ni ritam njene pjesme…. voda, svjetlost, hrana,
nego do grla uronjena u ravnodušnost gubi cvjetove
i za par će dana ostati samo ono poblesavjelo nadzemno korijenje što raste uvis i viri s ruba zdjele
kao da je naumilo iskočiti van i odnijeti mi moju ušlagiranu orhideju,
a meni ostaviti samo par žila spletenih u frišku figu.

i dok sam maloprije čitala odgovor…

i moje su orhideje odustale… prošli tjedan kad me nije bilo, Crna je jednu srušila
i nije se polomila, ustvari, naizgled se činilo kao da joj nije ništa, no onda odjednom, cvijet po cvijet…
a zatim i druga iako je bila netaknuta…
i onda sam pomislila kako su orhideje konzekventne: kad ih se povrijedi, one odlaze.

spotaknula sam se na to – i onda sam pomislila kako su orhideje konzekventne: kad ih se povrijedi, one odlaze
i ostala časak stajati na tom mjestu zaljuljana rečenicom podmetnutom poput labuđeg jaja u moj peradarnik,
pa iako je u ženskim razgolićujućim pismima njega bilja vrlo rijetko gola njega bilja,
pa se pod tom krinkom (kao i mnogim drugima) mahom skrivaju začudna torza životnih zakona…
grbava, skladna, uvela, snažna…
sve dok ih u nekom od idućih pisama, naglim potezanjem plahte ne obnaži ista ona samovoljna ženska ruka
koja ih je u nekom času skrbeći o očima nespremnim pogledati u golu realnost – pokrila….
ipak me ova rečenica, tako neobična i očaravajuća – načas smela, pa sam privremeno zatravljena njome čak pomislila:

da mi je biti orhideja pa otići od sebe kad se povrijedim.

a dok sam se ponovno vraćala u ravnotežu manje zatravljene, a više potaracane stvarnosti,
i tlu vraćala kvalitetu stabilnosti koju sam mu dekretom ove rečenice i amandmanom svoje želje osporila…
pitala sam se:
jesam li u onim razdobljima kad bih odustajala od sebe…
kad bih se zaboravila toliko potpuno da više ne bih prepoznavala ni kad zasviraju akordi moje pjesme,
moje dojučerašnje svjetlo, voda, zrak…
kad je moj korijen izvlačio svoje žile iz zemlje…

je li to bilo zato što sam se htjela napustiti – onu sebe kojoj sam dozvolila da me i opet povrijedi…

ili je ipak postojao realniji razlog
(vidi I)
zbog kojeg sam u takvim vremenima bila potpuno neukorijenjena u realnost…
i jesam li zbog tog realnijeg razloga
(ibid.)
iz dana u dan gubila cvjetove jednog za drugim
i tako olakšana i rasterećena smisla
bila gotovo nesvjesna
da dok sve nešto kao blistavo pod lovorikama živim,
ustvari konzekventno u maniri orhideja odustajem…

i lebdim na rubovima zbilje.

prijateljica je još rekla i: …ali eto, tvoja orhideja nije sama, gdje god da je.

X

Sadržaj

Tirando i apoyando
Kako sam te pobijedila
Izlazak iz ormara
Koliko sam puta okidala s boka
Mizanscen
Phantom of the Opera
Didaskalije Marlonu Brandu
Sex, laži i video a.k.a. Mirisi, zlato i tamjan
(u pale blue ray tehnologiji)

Grijeha preko pogače
Jednog davnog jutra kad je Alisa odrasla…
NEMOJ!
Ubojica
Ono što smo dali ljubavi
Ubaci uljeza u pismo
Meni triba
Pismo u aktu
Što kako?
Perzeidi
(ili… lamentiranja oko Kumove slame u vremenima suza svetog Lovre)

Zihranje
Krici i šaputanja
Kad snovi uđu u cul-de-sac
Žuto popločenje
Titlovanje sanjača
Jezik… papala maca
Svoja
Očajnički tražeći Suzanu…
(u instrumentalu)

Berači
Korištenje šumske ceste na vlastitu odgovornost
Zen i umjetnost održavanja automobila
O Volvima i ribama
Ova vožnja je moja
Kraj svijeta u najavi
Kraj svijeta u realizaciji
(Portugal)

Jutro s nebom u heksametru
Kada se ne osvrće Orfej
Volim kroz trepavice
Zrcaljenje dlanova
When three wishes strike back
Kada treća želja uzvrati udarac – part II
Pesica koju nemam
Redactor’s cut
Mimosmjerno ups and downs
QGD
Cabaret… na brani
Poremećena
Girls’ talk
Oko Oscara i orezivanja
Ogledalo – oladelgO
Ogledalo kada ga Alisa ne magli dahom
Mušičarenje pod mostovima i u koritima El Dorada
Kad mi prođe put ispod bijele mačke
Bez halja i dragulja
Priča za odrasle (što je tu je)
Dosta cvrkuta i pejzaža
(arhitektura, elem…)

Biranje juga a.k.a. promjene I, II i III
Ideološki protivnik a.k.a. todo e dulce
Marcipan
Oscare, trebam Vas. Opet!
Kako nije propao rokenrol
(u podnaslovu – lake note)

Neodgovorna
Pakiranja i zablude
…rupci i marame

Ukorijenjenost (I i II)
Kad je lito opozareno bez dijakritike
Što će donijeti jesen
(Tessa K.)

Jesen se ubija pogotkom u sridu
Djelić koji nedostaje
Stockholmski sindrom ili Izdaja vs. Izdavaštvo
(nešto kao izlazak iz ladice)

Kad mi se ne omakne čudo
Kamen, škare, papir


Impresum