Samosanacije | Suzana Matić
SEKS, LAŽI I VIDEO A.K.A. MIRISI, ZLATO I TAMJAN
(u pale blue ray tehnologiji)
Kažem mu da ne znam što je blue ray, i da volim single naslove filmova ispisane vodootpornim markerom na zrcalnoj površini dvd-a jer mi izgledaju kao ljubavničke poruke ostavljene ujutro na ogledalu u kupaonici, i kažem da imam negdje i gramofon i ploče, i kažem da sada kad je zaustio reći koji je njegov najbolji film s tom i tom glumicom ne smije pogriješiti, nikako ne smije pogriješiti, jer je užasno važno da to bude i „moj najbolji film s tom i tom glumicom“, pa mu smijući se zatvaram dlanom usta – nemoj pogriješiti, molim te nemoj pogriješiti, važno je, koncentriraj se, užasno je važno, nemoj mi sad tu bezglavo proći… i kažem da se lovim i za gumb kad vidim dimnjačara, i na koncu kažem… ti se samo uvijek pališ na isti tip…
On kaže – ti bi se dopala mojoj baki zlato, i kaže… sva sreća za mene da uopće ne slutim koliko opasnosti ima tu gdje bezglavo gazim, i kaže… ti uopće nisi tip, ti si totalna suprotnost svim tipovima, i kaže… mi možemo namjesto dimnjačara brojati pekare, mala, i na koncu kaže… zavidim tvojoj odjeći.
…
Prolazim kroz uloge, više njih istovremeno i igrala sam životom i jako nježnu, znam, ali tko bi je uopće sada odigrao i gdje, pa u međuvremenu uprizorujem prgavu i ćudljivu i zavodljivu, pa zavodim svježe i intenzivno kao mirisna peciva iz deluks pekarnice, i podmećem se topla i meka pod jutarnju glad i prste, a onda se kroz dan smrvim u pet oporih aroma paprenjaka i sve prhkije osjećaje umačem u gorku kavu, a nemilosrdno vraćam onu kavu koja ima čokoladne mrvice u pjeni.
Ja nikad ne želim znati kakav je kraj onog filma koji sama režiram, to je moj koncept, moja – praška škola… no dogodi se neko jutro u kojem namjesto standardne jutarnje rutine u kojoj za pismo–glavu potkupljujem sudbinu kao mačka u vreći, a za kusur kupim par mirisnih peciva u pekarnici, dogodi se neko jutro u kojem preskočim standard, pa od sebe kao u videoteci, na povjerenje posudim večer istoga dana s out of the blue sretnim krajem.
Izrežiram si potpuno neočekivani director’s cut… pomalo nejasan naravno, ali svejedno, jer taj kraj me već ušokirano gleda svojim plavim zabezeknutim trotočkama, jer sam mu namijenila da potpuno nepredvidljivo u zadnjim scenama mog filma koji se ponavlja jednako kao što se ponavljaju uvijek isti glupi božićni filmovi – najednom izbriše prgavost iz glavne junakinje… koja to naravno nije. Nešto od toga nije.
…
Osjetim pogled preko leđa. Kažem:
– Daj mi samo pet minuta da završim, mislim da pišem o tebi… nešto lijepo. Ali ne smiješ kasnije povjerovati u to, to je fikcija, znaš da ja samo iskoristim ljude za priču, a ti znaš i koji je moj najveći strah… Da ću biti ulovljena u igri i optužena da ja tu nešto kao zaozbiljno.
Čita mi iza ramena, smješka se i kaže:
– Znam da je fikcija. Ti uopće nisi popila onu kavu iz koje sam ti izvadio mrvice.
Ok, bojiš se dakle da ne pomislim da ti je stalo?
– Ne znam… Meni je jedino važno da mi se ne povjeruje… onda sam jedino sigurna. Meni je važno da mi ne vjeruješ.
On kaže: – Nekako ti ne vjerujem, zlato.
A ja onda brzinski završim priču.
Poslije ću se izmrviti u malo slatkog šećera za vene.
Sadržaj
Tirando i apoyandoKako sam te pobijedila
Izlazak iz ormara
Koliko sam puta okidala s boka
Mizanscen
Phantom of the Opera
Didaskalije Marlonu Brandu
Sex, laži i video a.k.a. Mirisi, zlato i tamjan
(u pale blue ray tehnologiji)
Grijeha preko pogače
Jednog davnog jutra kad je Alisa odrasla…
NEMOJ!
Ubojica
Ono što smo dali ljubavi
Ubaci uljeza u pismo
Meni triba
Pismo u aktu
Što kako?
Perzeidi
(ili… lamentiranja oko Kumove slame u vremenima suza svetog Lovre)
Zihranje
Krici i šaputanja
Kad snovi uđu u cul-de-sac
Žuto popločenje
Titlovanje sanjača
Jezik… papala maca
Svoja
Očajnički tražeći Suzanu…
(u instrumentalu)
Berači
Korištenje šumske ceste na vlastitu odgovornost
Zen i umjetnost održavanja automobila
O Volvima i ribama
Ova vožnja je moja
Kraj svijeta u najavi
Kraj svijeta u realizaciji
(Portugal)
Jutro s nebom u heksametru
Kada se ne osvrće Orfej
Volim kroz trepavice
Zrcaljenje dlanova
When three wishes strike back
Kada treća želja uzvrati udarac – part II
Pesica koju nemam
Redactor’s cut
Mimosmjerno ups and downs
QGD
Cabaret… na brani
Poremećena
Girls’ talk
Oko Oscara i orezivanja
Ogledalo – oladelgO
Ogledalo kada ga Alisa ne magli dahom
Mušičarenje pod mostovima i u koritima El Dorada
Kad mi prođe put ispod bijele mačke
Bez halja i dragulja
Priča za odrasle (što je tu je)
Dosta cvrkuta i pejzaža
(arhitektura, elem…)
Biranje juga a.k.a. promjene I, II i III
Ideološki protivnik a.k.a. todo e dulce
Marcipan
Oscare, trebam Vas. Opet!
Kako nije propao rokenrol
(u podnaslovu – lake note)
Neodgovorna
Pakiranja i zablude
…rupci i marame
Ukorijenjenost (I i II)
Kad je lito opozareno bez dijakritike
Što će donijeti jesen
(Tessa K.)
Jesen se ubija pogotkom u sridu
Djelić koji nedostaje
Stockholmski sindrom ili Izdaja vs. Izdavaštvo
(nešto kao izlazak iz ladice)
Kad mi se ne omakne čudo
Kamen, škare, papir
Impresum