Samosanacije | Suzana Matić
TIRANDO I APOYANDO
meni nikad nije dovoljno da me se voli
mene se naprosto mora voljeti na krivi način.
valjda zato od Svijeta uvijek tražim da zanemari moju snagu
i da je to zbog čega me želi, što uzima od mene i što mi neće vratiti –
moja osjetljivost.
istrčala sam maloprije svoju šumu.
trčala sam je kao bez duše, kao da mi ovisi život o njoj… o toj trci.
razmišljala samo o tome kako sam nekidan po istim stazama trčala pod kišom
i pitala se tko me to posvađao s oblacima.
no s oblacima i tako ne moraš provocirati, jer je konflikt latentan.
osjetljivost je dominanta u mojoj strukturi,
(i nema veze s muško-ženskim odnosima, baš kao ni ništa drugo i sve u mom životu)
a opet… dominanta u strukturi je dominanta u strukturi, a struktura je struktura i sastavljena je od puno komadića, a njihovo nespominjanje ne znači i nepostojanje, nego baš suprotno.
jer ta se struktura najbolje razrađuje baš dok je ne diram i dok je pustim da spava,
baš kao što roditelji imaju mira da razrade strategiju tek kad hiperaktivna djeca izmorena pozaspu.
i prečesto si predbacujem što toliko usmjeravam reflektor na taj komadić u mozaiku, preciznije – rupu u njemu,
i mislim si – možda to uopće nije dominantna po sebi koliko po vlastitoj pažnji koju joj pridajem.
i onda me je zbog tog silnog nedostajanja sram sebe same i sama se sebi činim skoro košasto.
pa stanem racionalizirati vlastiti život i lupati se po prstima jer se gledam umrljanu i presitu džema od kupina kako pružam ruke za Nutellom.
i zamjerim si gorko što ne mijenjam taj sustav rasvjete kojim osvjetljavam komadiće u strukturi i što puštam tu drugu sebe da koristi moj životni let za svoje nebeske padove.
i onda pomislim… daj gle, ti si jedna sasvim zadovoljna Suzana,
pomisli samo na sve te ljude koji te iskreno vole,
pomisli na svoj život koji je ispunjen stvarima od kojih bi drugi ljudi možda čak dobili vrtoglavicu,
sjeti se posla koji voliš i koji te nagrađuje,
i svoje krasne djece, jer samo bi se od njihove ljubavi i energije moglo živjeti,
i sjeti se svoje šume i trka kojim je uživaš, i osjećaja stvarne povezanosti s prirodom,
jer ti crpiš energiju iz svakog svog pogleda, iz zvjezdanog neba, iz dodira, iz oštre stijene i prekrasne slane morske dubine,
a i vjetar ti je drag i pašeš kao jedro svakom njegovom izdahu,
i od te tvoje energije mogu živjeti drugi ljudi i oni to i rade,
a tvoj grad i njegova svjetla te pune i liječe i ti uživaš i u njemu, osjećajući istovremeno kako i on uživa u tvom pogledu i dodiru tvojih crvenih sandala…
i taj svoj život nekad čak vidiš i u tuđim očima do granice male, vješto skrivene zavisti,
ali svejedno se samo osmjehneš na to i nastaviš trkom u daljinu, visinu ili dubinu.
i sve mi se to u jednom času razbistri…
kao što mi se eto razbistrilo jučer dok sam slušala svog devetogodišnjaka kako svira gitaru, i ushićeno mi govori:
mama, ovo je tako kul pjesma! počinje odmah s d2.
no opet… ja znam da nikada neću naučiti kako se hvata taj famozni kul d2,
baš kao što nikad neću naučiti kako se hvata ta kul ja,
i kao što ću uvijek znati gdje je smješten mol,
jer mol je vrlo jednostavno smješten i opipljiv na liniji ošit-grlo
i kao što nikad, uz sav životni staccato, neću uspjeti razumjeti kad mi se kaže –
ne žali za prošlosti.
jer, uza sav dužan ushit koji poklanjam budućnosti, nije mi jasno…
ako neću žaliti za prošlošću… za čime ću onda žaliti.
Sadržaj
Tirando i apoyandoKako sam te pobijedila
Izlazak iz ormara
Koliko sam puta okidala s boka
Mizanscen
Phantom of the Opera
Didaskalije Marlonu Brandu
Sex, laži i video a.k.a. Mirisi, zlato i tamjan
(u pale blue ray tehnologiji)
Grijeha preko pogače
Jednog davnog jutra kad je Alisa odrasla…
NEMOJ!
Ubojica
Ono što smo dali ljubavi
Ubaci uljeza u pismo
Meni triba
Pismo u aktu
Što kako?
Perzeidi
(ili… lamentiranja oko Kumove slame u vremenima suza svetog Lovre)
Zihranje
Krici i šaputanja
Kad snovi uđu u cul-de-sac
Žuto popločenje
Titlovanje sanjača
Jezik… papala maca
Svoja
Očajnički tražeći Suzanu…
(u instrumentalu)
Berači
Korištenje šumske ceste na vlastitu odgovornost
Zen i umjetnost održavanja automobila
O Volvima i ribama
Ova vožnja je moja
Kraj svijeta u najavi
Kraj svijeta u realizaciji
(Portugal)
Jutro s nebom u heksametru
Kada se ne osvrće Orfej
Volim kroz trepavice
Zrcaljenje dlanova
When three wishes strike back
Kada treća želja uzvrati udarac – part II
Pesica koju nemam
Redactor’s cut
Mimosmjerno ups and downs
QGD
Cabaret… na brani
Poremećena
Girls’ talk
Oko Oscara i orezivanja
Ogledalo – oladelgO
Ogledalo kada ga Alisa ne magli dahom
Mušičarenje pod mostovima i u koritima El Dorada
Kad mi prođe put ispod bijele mačke
Bez halja i dragulja
Priča za odrasle (što je tu je)
Dosta cvrkuta i pejzaža
(arhitektura, elem…)
Biranje juga a.k.a. promjene I, II i III
Ideološki protivnik a.k.a. todo e dulce
Marcipan
Oscare, trebam Vas. Opet!
Kako nije propao rokenrol
(u podnaslovu – lake note)
Neodgovorna
Pakiranja i zablude
…rupci i marame
Ukorijenjenost (I i II)
Kad je lito opozareno bez dijakritike
Što će donijeti jesen
(Tessa K.)
Jesen se ubija pogotkom u sridu
Djelić koji nedostaje
Stockholmski sindrom ili Izdaja vs. Izdavaštvo
(nešto kao izlazak iz ladice)
Kad mi se ne omakne čudo
Kamen, škare, papir
Impresum