Samosanacije | Suzana Matić

ZIHRANJE

Ponekad se, samoproglašeni čardak ni na nebu, ni na zemlji, (a pogotovu ovo drugo), skinem s prvog:
Otkinem sebe od vlastitog pogleda prema nebu,

(…zvijezdama, Perzeju, Ikaru, Supermanu… cirusima, kumulusima i putanji lopte do koša… munjama, selicama i uštapu… i svoj toj nebeskoj ornamentici na koju sam slaba…i koja mi je kobna)

i uperim ga, istina – opet prema gore (svi su moji smjerovi okomica), ali u tom času bez vrludanja i bluđenja…
isključivo, precizno i predano u one, koji se s čvrstim dječjim povjerenjem u karabiner na mom pojasu i daleko više – u tanke ruke koje štrik otpuštaju ili španaju

…visoko uspinju.

Svoju su stijenu znalački odabrali pa nije ni krušljiva, ni prelagana, pogotovo nije prelagana, jer nedajbože prelagane stijene

„…to može svatko.”

Oni su i u posjedu vlastitih krila, pa je potpuno svejedno je l’ smjer trojka ili petica…
petica je ustvari traženija od trojke
jer je pet uvijek bolje od tri, kako god da okreneš, možda i jer je njihova matematika zbrajanje, a ne oduzimanje, možda i jer je za njih život uvijek dodavanje, nikad dokidanje.

… a i čemu se pobogu opterećivati peticom kad se već sanja o sedmici.

I kako životno nose tu rijetku on sight kvalitetu, i stijenama se baš uvijek penju na pogled; njih uopće ne zanima gdje joj je, stijeni, kraj, jer na kojoj god da se visini štand nalazi, oni će se pustiti jednako raširenih ruku.

Strogo anatomski gledano njihove ruke mogu prizvati onu zračnu struju koja pridržava let, kao što njihove noge ne traže oslonca da bi stale, nego da bi se odrazile; te noge ne znaju ni za otpenjavanje, niti za koljenarenje, jer to i nisu noge… više rezervni par krila rekla bih.

Pa kad mi onda dok ih zihram i gutam odozdo, sa svoje vrtoglave okomice doviknu
„Kad se spustim… ja ću Rumenka.”
u tom se času u šarenici mog oka moje fatalno Nebo istopi u neutralnu vinil pozadinu za njih…
šarene, okretne i skladne,

a ja koja sam, (and this may come as a shock to you),
potpuno oslonjena na oba (i još navodno čulna) stopala,
i vezana užetom oko struka…
u tom potpuno ukopano vezanom času

letim najviše moguće.