Samosanacije | Suzana Matić

OGLEDALO KADA GA ALISA NE MAGLI DAHOM

i sada sam potpuno sigurna da je ovako;
moj oklop se može slomiti u milijun komadića, a o srcu …
…
ali ja ću ipak staviti crveni ruž, izaći i zamirisati zrak kojim ću tu noć plesati.

mogu ostati i bez vjere, i moja bajka može ispasti samo priča s poukom, ali ja ću onda uspjehom udaviti sve sumnje, a ženskom samovoljom poučne krajeve.

i mogu izranjavati i stopala, ali ću svejedno otputovati i vratiti se…
i jesti egzotično voće, i preurediti stare stolice, i oslikati zidove magnolijama, i biti onaj plamen na kojem će se grijati veliko društvo za velikim stolom.

i pisat ću… i braniti si da pišem, i pisat ću da dišem, i disat ću da pišem, i slijedit ću noću trag svog mjeseca preko jezera očiju širom otvorenih u mrak i natrag… sve do praznog kreveta dimenzioniranog za dvoje, ali sigurno neću plakati.

i odlazit ću, i puštati ih da odu, i ostavljati, i biti ostavljena, ali ne osvrnuti se… proživjeti do kraja samo prve i jedine šanse.
smijati se i sjajiti, pa i kada…
…
zato. zato što sam provela puno tužnih dana
a o noćima…
…
pokušavajući promijeniti stvari koje se ne mogu promijeniti… sebe.

no, sada vidim: ja sam od roda onih koji istovremeno mogu biti razočarani i začarani…
životom.