Samosanacije | Suzana Matić
GRIJEHA PREKO POGAČE
Jučer dok me kilometrima kroz šumu, ne posustajući ganjao obad,
… za petama mi, za leđima mi, za vratom mi,
dok sam bježala koliko su me noge nosile… baš kao nedužna Ija,
pomislih;
Ok, zbilja se već dugo nisam ugradila ni u jedan grčki mit,
jer sam ih isprobala baš sve i baš svaki ima grešku…
ali to da me progoni neka ljubomorna Hera
pa još u ovim godinama u kojima sam naprasno omudrila –
to mi se ipak čini greškom preko pogače.
Vjerojatno se samo previše družim s veprovima.
Navečer sam se zato pustila među ljude…
Šacala sam okom nove grede velikog stana u kojem su i nosivi zidovi bili porušeni samo da bi se moglo lakše partijati, pa onda ipak odagnala misao o broju etaža iznad nas.
To da se građevine ruše u vrijeme najboljih zabava učinilo mi se baš jako potrošenim filmskim klimaksom, a naprasno omudrena nedavno sam donijela i odluku da se ne bavim strukom u svojim slobodnim subotama, i rukom arhitektice brižljivo iscrtavam jedino smokey eyes efekt nad okom za šacanje.
Pa sam sjela na sofu i zapričala se tek naizgled strukovno o stupovima i gredama, ali mislim da je priča bila o ljudima zapravo.
A onda kad sam ustala i otišla do stola po komad viške pogače, Hera je brzo izmijenila poredak sjedenja na sofi.
Poslije, dok sam jednako dugo pričala s lijepom, pametnom i razgovorljivom Herom, mislila sam kako su i ljubomorne boginje postale suptilnije, a kako ja i ovako naprasno omudrena još uvijek imam kob pred-dikcije, kako je svaka moja metafora ne od mene, nego „u“ mene
… poput žalca obada,
poput pogleda kojeg sam ćutila s druge strane sobe.
Prijatelj mi je rekao u autu poslije:
Jesi vidjela kako je brže bolje zamijenila mjesta čim si ti ustala?
Rekoh potpuno iskreno:
Ja je razumijem. I ja bih tako.
Ja bih vjerojatno i obada poslala.
A onda sam rekla:
Znaš ona viška pogača… Uopće nije bila viška pogača.
Kad sam je zagrizla, osjetila sam meso u njoj.
I nakon toliko godina sjećam se tog okusa. Gust, muški, izražajan… pomalo opor. Sočan.
Ti znaš da ja nemam neku doktrinu oko mesa.
I zanimalo me samu kako ću oćutiti taj davni okus.
Ali znaš što…
Mom nepcu zbilja ne odgovara meso.
U subotu navečer nakratko sam okusila prirodu grijeha.
Nedužna kao ja?
Sadržaj
Tirando i apoyandoKako sam te pobijedila
Izlazak iz ormara
Koliko sam puta okidala s boka
Mizanscen
Phantom of the Opera
Didaskalije Marlonu Brandu
Sex, laži i video a.k.a. Mirisi, zlato i tamjan
(u pale blue ray tehnologiji)
Grijeha preko pogače
Jednog davnog jutra kad je Alisa odrasla…
NEMOJ!
Ubojica
Ono što smo dali ljubavi
Ubaci uljeza u pismo
Meni triba
Pismo u aktu
Što kako?
Perzeidi
(ili… lamentiranja oko Kumove slame u vremenima suza svetog Lovre)
Zihranje
Krici i šaputanja
Kad snovi uđu u cul-de-sac
Žuto popločenje
Titlovanje sanjača
Jezik… papala maca
Svoja
Očajnički tražeći Suzanu…
(u instrumentalu)
Berači
Korištenje šumske ceste na vlastitu odgovornost
Zen i umjetnost održavanja automobila
O Volvima i ribama
Ova vožnja je moja
Kraj svijeta u najavi
Kraj svijeta u realizaciji
(Portugal)
Jutro s nebom u heksametru
Kada se ne osvrće Orfej
Volim kroz trepavice
Zrcaljenje dlanova
When three wishes strike back
Kada treća želja uzvrati udarac – part II
Pesica koju nemam
Redactor’s cut
Mimosmjerno ups and downs
QGD
Cabaret… na brani
Poremećena
Girls’ talk
Oko Oscara i orezivanja
Ogledalo – oladelgO
Ogledalo kada ga Alisa ne magli dahom
Mušičarenje pod mostovima i u koritima El Dorada
Kad mi prođe put ispod bijele mačke
Bez halja i dragulja
Priča za odrasle (što je tu je)
Dosta cvrkuta i pejzaža
(arhitektura, elem…)
Biranje juga a.k.a. promjene I, II i III
Ideološki protivnik a.k.a. todo e dulce
Marcipan
Oscare, trebam Vas. Opet!
Kako nije propao rokenrol
(u podnaslovu – lake note)
Neodgovorna
Pakiranja i zablude
…rupci i marame
Ukorijenjenost (I i II)
Kad je lito opozareno bez dijakritike
Što će donijeti jesen
(Tessa K.)
Jesen se ubija pogotkom u sridu
Djelić koji nedostaje
Stockholmski sindrom ili Izdaja vs. Izdavaštvo
(nešto kao izlazak iz ladice)
Kad mi se ne omakne čudo
Kamen, škare, papir
Impresum