Samosanacije | Suzana Matić

MARCIPAN

Ako preskočim svitanje…
sav preostali dan je samo buka i guranje u kalup.
Dok oblikujem slova
zora me oblikuje rukama
kao krila od marcipana.

…
Prije četiri godine pitala me:
„Mama, da li gusjenica zna koje će boje biti njena krila jednom kada postane leptir?“

Jučer sam je čekala u dvadeset minuta dugom hodniku škole.
Učiteljica je došla na pola duljine,
puna polovice krivnje koja joj ustvari ne pripada.
Rekla je da N. piše svoj sastavak i da je se ne da nagovoriti da krene…
– Baš ima inspiraciju…

Kako se i kada se postavlja blokada pisanju?
Jutarnjoj svjetlosti?
U djetinjstvu? U svitanje?
I da li?

Dok čitam sudbinu iz svjetlopisa… s bijelih leptirovih krila,
kao i uvijek vidim;
dan će biti pun boje.
Pripada li ustvari polovica krivnje meni?