Samosanacije | Suzana Matić

QGD

U šahu je najvažnije misliti unaprijed, razumiješ… govorio mi je tata, majstorski kandidat.
Razumijem, rekla sam, iako sam i tada s nepunih sedam puno previše mislila, a nimalo mislila unaprijed, sudbinski predodređena na sudbinu jaču od genetike…

Pokušavam misliti što bi mi danas, gledajući moje životne partije, rekao…

ti igračice moja mala, vješta si plesačica šahovske ploče,
i u tvoju vještinu ne sumnjam
u vještinu drugih igrača bih mogao, ali postoji ta opasnost da budem proglašen prepotentnim i bahatim ocem,
no, ljubavi moja, pravila ti slabo idu i nije ti prečesto dosta što kraljica ima najveću slobodu kretanja u čak 8 smjerova,
a opet, nisam taj koji ti ih je u dobi od šest mogao pojasniti
a gospoda kraljevi… poučavanje i nije njihova uloga na ploči, to već i sama znaš.
a još i nikad ne znaju siroti s kim igraju dok igraju s tobom…
i da je svaki tvoj potez bez plana i pravila…
nego im je lijepo u igri pa privučeni sami svjesno žrtvuju neku figuru naivno se praveći da nisu mislili unaprijed,
jer uvijek žele još malo uživati…
i najlakše ti ukradu neku emociju kad pomaknu nekog topa kriomice dijagonalno, a onda prevrću očima kao da se to dogodilo slučajno…
no, svejedno… ako pogledaš njihove igre u cjelini, oni životno igraju po pravilima,
i ako želiš igrati s njima, morat ćeš se jednom ipak prihvatiti priručnika.
nema tu vještine i improvizacije, mat je mat, remi je remi, a uzastopni šah daje tek minimalnu šansu da se izvučeš, ili ti matiraš…

ipak nije ni njima lako… oni koji žele uopće zaigrati s tobom, sigurno moraju zaboraviti sve naučeno…
ti igraš nepredvidljivo;
u igri protivniku puno daješ, daješ bez granica, i bez mjere i na to se svi kraljevi vežu kao sljemenski krpelji… postanu napuhani od tvoje energije i krvi, i tromo bubre i uživaju…
a uživanje dovodi do opuštanja, ali tu je drugi catch…
svi se opuštaju osim tebe, koja uvijek postavljaš zamke i sebi i drugima, koja nikad ne spavaš i ne opuštaš se,
i još se k tome ne daš matirati, naprosto se ne daš matirati, a remi ti je potpuno ispod časti, i možeš biti jedino u šah poziciji, k tome još dvosmjernoj…
a dvosmjerne šah pozicije… toga nema u šahu, draga moja.
ti dok igraš htjela bi biti okrunjena… da te se diže u visine,
ali da istovremeno ima ona nit u tom Kralju koju nikako ne možeš dohvatiti i potegnuti pa da cijeli život imaš što loviti po njemu…
on da te ljubi i uzvisuje, ali da ti ipak osjetiš kako ga nemaš cijelog zbog te jebene niti ne deblje od dlake,
i da ne posustaje u uzdizanju do nebesa, ali da na nit pazi kao na najveću tajnu i blago…