Samosanacije | Suzana Matić
ONO ŠTO SMO DALI LJUBAVI
bez obzira na završni obračun ili srednje prolazno vrijeme
bez obzira jesmo li pronašli pravog… pravu
ili nam se naša čežnja uvijek smijala s jednog horizonta ispred,
bez obzira na to jesu li nas vidjeli onakvima kakvi vjerujemo da jesmo
ili smo uvjereni da su nas krivo čitali u baš svakom redu,
bez obzira na slomove, razvode, prevare…
sve čvrste odluke koje su bile lažne uzbune,
bez obzira jesmo li mogli razumjeti…
jesu li nas razumjeli…
jesmo li imali priliku dati što smo htjeli,
jesmo li primili za čim smo žudjeli,
bez obzira jesmo li sebi dopustili da nas zavole
ili smo njima gadno otežavali,
bez obzira jesmo li htjeli zalijepiti slomljeno
jesmo li u tome uspjeli…
ili smo ga smrvili u prah i zabili nogom u tlo
nekoliko puta,
bez obzira jesmo li ikada vratili što smo dugo uzimali,
bez obzira na sve što smo bespovratno izgubili,
bez obzira na sve…
ono što smo dali ljubavi… zauvijek je naše.
…
za sebe znam
ali meni nije za vjerovati
jer ja od danas opet imam jako kratku kosu na jako dugom vratu
i nove naušnice
i suknju do gležnjeva s 10 posto metalik vlakana
i nisam više mršava jer imam još četiri kile manje
i opet sam lijepa i prazna
i guglam pješačke mostove jer na koncu konca uistinu projektiram jedan most,
a mostovi nisu moja struka
i imala sam najčudniji dan, a cijeli prema istinitom događaju
i nisam uručila jednu knjigu s posvetom, koja je imala „težinu“ u naslovu
i večeras sam guglala „love“
(oko 4.530.000.000 rezultata 0,10 sek)
jer po n-ti put vidim da ni to nije moja struka
jer ja sam ogrezli lover po neznanju
i ono što sam dala ljubavi… zauvijek je moje
i ja znam kako se to nosi u kompletu s novom suknjom
i s četiri kile manje
i ja znam kako se to nosi pa i kada si lijep i prazan
za sebe znam
ali meni nije za vjerovati, kažem
meni je uvijek bila nepodnošljiva lakoća postojanja
i iako me jako brine taj most
ja sam se i tako uvijek laćala zadataka koji su me nadilazili
za sebe znam…
ali dok gledam druge žene u lepršavom hodu i snažna muška ramena
zanima me;
kako oni zauvijek nose ono što su jednom dali ljubavi?
Sadržaj
Tirando i apoyandoKako sam te pobijedila
Izlazak iz ormara
Koliko sam puta okidala s boka
Mizanscen
Phantom of the Opera
Didaskalije Marlonu Brandu
Sex, laži i video a.k.a. Mirisi, zlato i tamjan
(u pale blue ray tehnologiji)
Grijeha preko pogače
Jednog davnog jutra kad je Alisa odrasla…
NEMOJ!
Ubojica
Ono što smo dali ljubavi
Ubaci uljeza u pismo
Meni triba
Pismo u aktu
Što kako?
Perzeidi
(ili… lamentiranja oko Kumove slame u vremenima suza svetog Lovre)
Zihranje
Krici i šaputanja
Kad snovi uđu u cul-de-sac
Žuto popločenje
Titlovanje sanjača
Jezik… papala maca
Svoja
Očajnički tražeći Suzanu…
(u instrumentalu)
Berači
Korištenje šumske ceste na vlastitu odgovornost
Zen i umjetnost održavanja automobila
O Volvima i ribama
Ova vožnja je moja
Kraj svijeta u najavi
Kraj svijeta u realizaciji
(Portugal)
Jutro s nebom u heksametru
Kada se ne osvrće Orfej
Volim kroz trepavice
Zrcaljenje dlanova
When three wishes strike back
Kada treća želja uzvrati udarac – part II
Pesica koju nemam
Redactor’s cut
Mimosmjerno ups and downs
QGD
Cabaret… na brani
Poremećena
Girls’ talk
Oko Oscara i orezivanja
Ogledalo – oladelgO
Ogledalo kada ga Alisa ne magli dahom
Mušičarenje pod mostovima i u koritima El Dorada
Kad mi prođe put ispod bijele mačke
Bez halja i dragulja
Priča za odrasle (što je tu je)
Dosta cvrkuta i pejzaža
(arhitektura, elem…)
Biranje juga a.k.a. promjene I, II i III
Ideološki protivnik a.k.a. todo e dulce
Marcipan
Oscare, trebam Vas. Opet!
Kako nije propao rokenrol
(u podnaslovu – lake note)
Neodgovorna
Pakiranja i zablude
…rupci i marame
Ukorijenjenost (I i II)
Kad je lito opozareno bez dijakritike
Što će donijeti jesen
(Tessa K.)
Jesen se ubija pogotkom u sridu
Djelić koji nedostaje
Stockholmski sindrom ili Izdaja vs. Izdavaštvo
(nešto kao izlazak iz ladice)
Kad mi se ne omakne čudo
Kamen, škare, papir
Impresum