Samosanacije | Suzana Matić

STOCKHOLMSKI SINDROM ILI IZDAJA VS. IZDAVAŠTVO
(nešto kao izlazak iz ladice)

pitali su me ne jednom:
 što se ne izdaš?

a ja bih mislila:
kako ne vidite da ja sebe ne mogu izdati,
kad pišući činim suprotno…
kad pišući dopisujem jednog taoca pod stockholmski sindrom
dok se držim očaranu – vezanu za sebe opasanu eksplozivom.

danas iz jednog razloga mislim o tome opet,
pa onda puštam ruke da mi pronađu jednog mog pisca
s kojim još spavam iako ga volim:

Svaka knjiga je prizor tišine.
Ona je opipljiv predmet koji se može podići, spustiti, otvoriti i zatvoriti,
a riječi u njoj predstavljaju mnoge mjesece,
ako ne i mnoge godine, samoće jednog čovjeka…

(Paul Auster – Otkrivanje samoće)

…
da se izdam…
da se jednom napokon čvrsto primim u ruke
ovu od slova,
shrvao bi me teret samoće u rukama…
neizmjeran…
tone su to slova…
shrvala bi me spoznaja kako sam
uvijek tako okružena ljudima…
na svojoj nevidljivoj polutki

… izabirala biti neutješno sama.