Samosanacije | Suzana Matić

DOSTA CVRKUTA I PEJZAŽA
(arhitektura, elem…)

 

zatrpana projektima od kapitalne važnosti dobila sam novog suradnika.
F. ima lijepo mlado lice, topao osmijeh, nimalo iskustva i pod mojom paskom će odrađivati manje projekte.
jučer…

molim te, kažem mu, odi izmjeri ovu kuću, evo tu ti je adresa, tu su ti fotke, to sam odslikala kad sam bila prošli tjedan, tu ti je broj telefona, čovjek te čeka u 11, on je danas ostao doma samo zbog toga, žuri im se, hoće to nadograditi, gore još jedan stan za sina, a ovdje sa strane zimski vrt, evo ovdje, vidiš ovo tu na slici, taj zid ćemo srušiti… uglavnom daj ti sve lijepo izmjeri da imamo na čemu raditi.

nekoliko sati kasnije F. se vraća trijumfalno.

jesi uspio? jesam.

dvije minute kasnije otvaram rolice i vidim da je snimio krivu kuću. još dvije minute kasnije uz pomoć google eartha zajedno otkrivamo u kojoj je ulici bio. ajmoreć… omaška ugrubo od 500 metara.

gledam ga u čudu kao jako rijetku biljku. mislim, ok nisam ni ja odavde, ja sam sa 17 napustila zemlju, nemoj misliti da nemam iskustava iz drugih dimenzija, ali majketi, s kojeg si pak ti planeta?

a još više u čudu gledam u dvoje ljudi uhvaćenih za vječnost na fotografijama, u svojoj 500 metara udaljenijoj kući, koji su mladog, nepoznatog F. pustili u svoj dom, otvarali mu prostorije stana, pridržavali mu metar i pitam se, bože, koji je film vama bio u glavi, jeste li vi od onih ljubaznih koji se ne znaju othrvati uljezima na vratima, jeste li prešutno pristali glumiti u nekoj skrivenoj kameri, jeste li usamljeni u životu… mislim… što?

uvjerena sam da negdje postoji metafora i za ovu priču. mora biti, jer ja ne pišem metafore, nego igram život prema njima. ipak… ne znam koja je ovdje prava.
jesam li ja mladi F. pa mjerim kuće što ih treba nadograditi i podignuti, u krivoj ulici s omaškom od cca 500 metara, i koju se s puno povjerenja pušta u intimne prostore jer ima sjajne oči i topli osmijeh kojeg se boje svi graničari sjevernije od juga?
ili sam ja par na slici koji u svoj dom pušta neznane likove iz razloga koji su još nedokučivi?
eto… to još ne znam.

međutim koje god objašnjenje bilo, nijedno od njih nije upola zabavno kao ovo:

na google earthu ostat će zauvijek nezabilježeno kako popodne istoga dana sama mjerim tu kuću u svoje slobodno vrijeme.

X

Sadržaj

Tirando i apoyando
Kako sam te pobijedila
Izlazak iz ormara
Koliko sam puta okidala s boka
Mizanscen
Phantom of the Opera
Didaskalije Marlonu Brandu
Sex, laži i video a.k.a. Mirisi, zlato i tamjan
(u pale blue ray tehnologiji)

Grijeha preko pogače
Jednog davnog jutra kad je Alisa odrasla…
NEMOJ!
Ubojica
Ono što smo dali ljubavi
Ubaci uljeza u pismo
Meni triba
Pismo u aktu
Što kako?
Perzeidi
(ili… lamentiranja oko Kumove slame u vremenima suza svetog Lovre)

Zihranje
Krici i šaputanja
Kad snovi uđu u cul-de-sac
Žuto popločenje
Titlovanje sanjača
Jezik… papala maca
Svoja
Očajnički tražeći Suzanu…
(u instrumentalu)

Berači
Korištenje šumske ceste na vlastitu odgovornost
Zen i umjetnost održavanja automobila
O Volvima i ribama
Ova vožnja je moja
Kraj svijeta u najavi
Kraj svijeta u realizaciji
(Portugal)

Jutro s nebom u heksametru
Kada se ne osvrće Orfej
Volim kroz trepavice
Zrcaljenje dlanova
When three wishes strike back
Kada treća želja uzvrati udarac – part II
Pesica koju nemam
Redactor’s cut
Mimosmjerno ups and downs
QGD
Cabaret… na brani
Poremećena
Girls’ talk
Oko Oscara i orezivanja
Ogledalo – oladelgO
Ogledalo kada ga Alisa ne magli dahom
Mušičarenje pod mostovima i u koritima El Dorada
Kad mi prođe put ispod bijele mačke
Bez halja i dragulja
Priča za odrasle (što je tu je)
Dosta cvrkuta i pejzaža
(arhitektura, elem…)

Biranje juga a.k.a. promjene I, II i III
Ideološki protivnik a.k.a. todo e dulce
Marcipan
Oscare, trebam Vas. Opet!
Kako nije propao rokenrol
(u podnaslovu – lake note)

Neodgovorna
Pakiranja i zablude
…rupci i marame

Ukorijenjenost (I i II)
Kad je lito opozareno bez dijakritike
Što će donijeti jesen
(Tessa K.)

Jesen se ubija pogotkom u sridu
Djelić koji nedostaje
Stockholmski sindrom ili Izdaja vs. Izdavaštvo
(nešto kao izlazak iz ladice)

Kad mi se ne omakne čudo
Kamen, škare, papir


Impresum