Samosanacije | Suzana Matić
PERZEIDI
(ili… lamentiranja oko Kumove slame u vremenima suza svetog Lovre)
baš kao kad mi u brzom trku
neka mala mušica poput kamikaze nepredvidivo uleti u skriveni dio zjenice
i skonča svoju sudbinu u mojoj…
kao potpuno zaslužena kazna što je unijela manu u moj pogled… manu koju onda moram isplakati,
noćas mi je potpuno neočekivano pri povratku u puno prebrzoj vožnji,
u kraj oka uletjela suza…
jedna od onih koje je te noći rani kolovoz obilno ronio
u dalekim konstelacijama mog omiljenog mita
koji je navodno ispisan negdje u plavoj caklini svoda.
i iako je zbog čudnih i složenih mehanizama svemira
nebo bilo tek predvidljivo sažaljivo –
ta je njegova očekivana plačljivost uvijek – ah, tako čarobna,
jer u svojoj se neutješnosti suze nikad ne kotrljaju febrilnim obrazima vruće noći,
nego zaneseno i nestrpljivo izlijeću kao plamene ptice…
toliko lijepe,
da je i taj samo jedan iz jata odbjegli požar kojeg je noć izmaštala bez moje pomoći,
taj minijaturni vatromet upriličen samo za mene u mom kokpitu,
koji je preletio postrance
još dugo osvjetljavao krivoputine mojih misli,
iako nespremna nisam imala želju u čije bih ga obećanje pretvorila.
jutros sam se
gledajući u varljive navigacijske mape vlastitog neba
koje su sve s rizičnom, a hotimičnom greškom ljepote u preciznosti,
i na kojima spajajući točke proizvoljnim crtama
naknadno ugrađujem tanko predivo smisla koje će pridržati rasute konstelacije
prema kojima se onda u svojim noćima ravnam samo da bih se mogla uspješnije izgubiti,
pa im nadijevam imena pristigla iz rodoslovlja mitova,
davnih mitova u kojima svaki junak ima neku manu,
baš svaki osim Perzeja…
jutros sam se, dakle,
nakon što sam spiralno zavrtjela Mliječni put u svojoj jutarnjoj kavi
i pretvorila sudbinu koja bi se dala iščitati iz nje u uzbibani vrući vrtlog,
pa onda po navici uz taj vrtlog prije odraza u imitaciju zemaljskije stvarnosti
namjesto cigaretom labavila veze sa zdravljem rješavajući enigmatiku tih mapa
pišući potpuno benevolentno… kao da si tu jutarnju ovisnost ipak mogu dozvoliti,
jutros sam se upitala:
kada sam u nekom času koji je prekriven zaboravom otišla
i podala se, predala i prisegnula ovom novom nebu
čak rastreseno i bez vjere možda… ne sjećam se više,
kada je moje iskonsko nebo naglo, a prekasno odraslo…
kad su iz okraćalih manžeta iscurile one nemoguće želje koje svaki rani svemir uvijek ima u rukavu
spremne za sprint za zvijezdom padalicom… dovoljno njih za čitav tuš zvijezda,
kada je izraslo iz vlastitih suza kao iz lanjskih cipela,
kada su se i želje i njihove suze izgubile u mitskim vremenima…
je li moje konkavno nebo očišćeno od greške suza u pogledu
u svom zaboravu lozinke kojom bi ih prognane moglo prizvati
možda ipak izgubilo i od ljepote?
Sadržaj
Tirando i apoyandoKako sam te pobijedila
Izlazak iz ormara
Koliko sam puta okidala s boka
Mizanscen
Phantom of the Opera
Didaskalije Marlonu Brandu
Sex, laži i video a.k.a. Mirisi, zlato i tamjan
(u pale blue ray tehnologiji)
Grijeha preko pogače
Jednog davnog jutra kad je Alisa odrasla…
NEMOJ!
Ubojica
Ono što smo dali ljubavi
Ubaci uljeza u pismo
Meni triba
Pismo u aktu
Što kako?
Perzeidi
(ili… lamentiranja oko Kumove slame u vremenima suza svetog Lovre)
Zihranje
Krici i šaputanja
Kad snovi uđu u cul-de-sac
Žuto popločenje
Titlovanje sanjača
Jezik… papala maca
Svoja
Očajnički tražeći Suzanu…
(u instrumentalu)
Berači
Korištenje šumske ceste na vlastitu odgovornost
Zen i umjetnost održavanja automobila
O Volvima i ribama
Ova vožnja je moja
Kraj svijeta u najavi
Kraj svijeta u realizaciji
(Portugal)
Jutro s nebom u heksametru
Kada se ne osvrće Orfej
Volim kroz trepavice
Zrcaljenje dlanova
When three wishes strike back
Kada treća želja uzvrati udarac – part II
Pesica koju nemam
Redactor’s cut
Mimosmjerno ups and downs
QGD
Cabaret… na brani
Poremećena
Girls’ talk
Oko Oscara i orezivanja
Ogledalo – oladelgO
Ogledalo kada ga Alisa ne magli dahom
Mušičarenje pod mostovima i u koritima El Dorada
Kad mi prođe put ispod bijele mačke
Bez halja i dragulja
Priča za odrasle (što je tu je)
Dosta cvrkuta i pejzaža
(arhitektura, elem…)
Biranje juga a.k.a. promjene I, II i III
Ideološki protivnik a.k.a. todo e dulce
Marcipan
Oscare, trebam Vas. Opet!
Kako nije propao rokenrol
(u podnaslovu – lake note)
Neodgovorna
Pakiranja i zablude
…rupci i marame
Ukorijenjenost (I i II)
Kad je lito opozareno bez dijakritike
Što će donijeti jesen
(Tessa K.)
Jesen se ubija pogotkom u sridu
Djelić koji nedostaje
Stockholmski sindrom ili Izdaja vs. Izdavaštvo
(nešto kao izlazak iz ladice)
Kad mi se ne omakne čudo
Kamen, škare, papir
Impresum