Samosanacije | Suzana Matić
OSCARE, TREBAM VAS. OPET!
Ovo jutro danas me rasturi svaki put.
Jučer je bilo sivo i maglovito jutro, a po granama je popadalo inje… i bila je to samo jedna od pregršt šansi za domaću zadaću koje bi jučerašnje jutro pružalo u nekim drugim vremenima, ali vremena su prva, pa je namjesto opisa situacije s one strane prozora, moj sin svoje retke ispisivao pod naslovom Koliko situacija, toliko intonacija (sic!).
Ta tema je, dakle, prema meni – (sic!), za jednog desetogodišnjaka, a i šire… i zvuči poput štucaja i uglavnom,
ja ne volim – (sic!). (sic!) u tekstu je poput mobitela za vrijeme predstave, poput ležećeg policajca, poput zalogaja koji zaglibi u grlu, a doći ćemo i bliže grlu jutros, strpljenja samo, jer ako su jutra proteklih godina pripadala stopalima, e sljedeća će dušu dati za giljotine, to je u planu, a giljotine, što ono znamo o giljotinama, giljotine su revolucija… i Voila!… eto me jutros kako revolucionarno odlučujem koristiti – (sic!) za inače uvijek uravnoteženim doručkom, i odlučujem ne složiti bijelu salvetu u još jedan origami ždrala i pridružiti nadi redni broj taj i taj, i odlučujem ne stvoriti valove u vodi u koju ću umočiti i isprati prste prije fino balansiranog objeda, a s njih će otpasti plavetni pigmenti u ritmu lijepog plavog valcera, a ja ću ga onda otplesati po sluhu… trotočkama, mislim… samo ne točka, samo ne brana na plavom Dunavu, pa ni kao zalogaj u uskom grlu, jer kako ću inače zamišljati što ćeš pomisliti kad te moje ostavljene plešuće stope kao slučajno pronađeš, hoćeš li se čuditi zašto sam ih ostavila ovdje, hoćeš li pogoditi koje značenje za mene ima prva, koje druga, a koje treća plava mrlja i kojom sam tvojom vrlinom koju od njih krunila…
E to sve jutros revolucionarno – neću!
I ne da mi se jutros biti fina i mirisna za bečkim doručkom, ne da mi se… eto, i potrudit ću se da mi jedan zalogaj najvažnijeg obroka u danu zaglavi u uskom grlu i da ga onda iskašljam bez dlana pred ustima.
A ako mi to uspije i s nekim slovom iz gutljaja juhe s abecedom, ajmoreć O… ili W… e onda sam uistinu – (sic!) preko svake svoje mjere.
A zadaća. Intonacije su žice mislim… durovi i molovi u grlima… to je moja tema, mislila sam tri takta prije (sic!) – a za iskašljavanje i podizanje bunta kod stola, kojeg sada, bez vlastitog imuniteta, valjda trebam uzimati u pravilnim razmacima, svakih osam sati, da se razina održi. Sezona kašlja je, takva su vremena, mislila su moja druga vremena, malo moj bunt ima veze sa mnom. Go with the flow… pa makar uz grlo.
Predloženu uvodnu rečenicu – Jučer je bilo sivo i maglovito jutro, koja me danas rasturi svaki put, moj sin je odbacio. Za deset godina bi mi vjerojatno rekao: – Mama, ne možeš nadopisati Jučer je bilo sivo i maglovito jutro ispred svakog jebenog teksta i onda prigodno završiti u suzama dok si ispravljaš tipfelere.
Pomislila sam da jedan dan bolovanja, ipak gomila problem na probleme u pisanju, i da je uz sav luksuz bivanja doma u petak, možda ipak najlakša zadana tema – ispisivanje uobičajenih redaka Radnog Staža.
Ja sam jučer recimo u Radni Staž neuobičajeno upisala – limfni čvorovi na vratu. Doktor je napisao dosta toga drugoga. Piše gore od mene. Iako su limfni čvorovi jako literarni. Puno literarniji od upale mjehura, na primjer. Ona je, recimo, samo nedovoljno profinjena, istina nikada neće isplivati u javnosti, osim možda jutros kao – (sic!).
Moja je okolina pretplaćena samo na hinjene suze… to je njena svakodnevna soup of the day s abecedom u formi loše informiranog dnevnika 40 godina čežnje teškog.
Mrzim umjetne trepavice i hinjene suze – napisala je u njega potpuno sporedna likinja koja boluje od prenačitanosti Wildeom, upale mjehura i nekoliko dječjih bolesti, ali ima jako lijepe duge trepavice koje joj magle pogled. Puno čita. Jučer je recimo pročitala ovo:
– Čovek vam je kao glavica crnog luka. Uvek pod jednom ljuskom naiđe druga; ljuštite i očekujete bog zna šta, a kad dođete do kraja, na dnu ne nađete ništa. Ama baš ništa.
– Ništa? Kažete ništa! Luk i voda. A suze? Šta je sa suzama? Suze ste zaboravili, moj gospodine.
(Predeo slikan čajem, Milorad Pavić)
i briznula u plač, a ja sam pomislila kako to valjda mora imati neke veze s njom, jedino ne kontam to – briznuti.
I fuck… sad vidim da ću joj odabrati krivo ime. Ne valjda Suzana… taj omen moram ispraviti. To ću promijeniti.
I tako je prvih 40 godina samo nedorađena radna verzija.
No trebalo bi onda izbrisati i Wildea iz kliničke slike… mislim kad već mijenjamo, jer pravi prijevod Wildeovog djela je – Važno je biti iskren. Važno je biti Earnest, a da pri tom uopće nije bitno zvati se Ernest…
Važno je ne biti Suzna, a da se pritom možeš zvati i Suzana. Važno je ne imati suze u grlu.
Grlo je jutros bilo zadnja linija obrane koju je sporedna likinja pustila braneći svoju bajku… zato što je situacija tražila tu intonaciju, ali kao dvanaesta digresija jutros koja nije numerirana nada u obliku ždrala u pristojnom ženskom krilu, nego prije zgužvana kukavica – sljedeću bajku neću graditi više od svojih slova viška!
Tko želi u bajku neka donese vlastita! Pa ćemo pustiti kliničkoj slici da se razvije.
A ti, Suzana, vrati se za stol i napiši tu juhu do kraja… Do zadnje žlice!
Sadržaj
Tirando i apoyandoKako sam te pobijedila
Izlazak iz ormara
Koliko sam puta okidala s boka
Mizanscen
Phantom of the Opera
Didaskalije Marlonu Brandu
Sex, laži i video a.k.a. Mirisi, zlato i tamjan
(u pale blue ray tehnologiji)
Grijeha preko pogače
Jednog davnog jutra kad je Alisa odrasla…
NEMOJ!
Ubojica
Ono što smo dali ljubavi
Ubaci uljeza u pismo
Meni triba
Pismo u aktu
Što kako?
Perzeidi
(ili… lamentiranja oko Kumove slame u vremenima suza svetog Lovre)
Zihranje
Krici i šaputanja
Kad snovi uđu u cul-de-sac
Žuto popločenje
Titlovanje sanjača
Jezik… papala maca
Svoja
Očajnički tražeći Suzanu…
(u instrumentalu)
Berači
Korištenje šumske ceste na vlastitu odgovornost
Zen i umjetnost održavanja automobila
O Volvima i ribama
Ova vožnja je moja
Kraj svijeta u najavi
Kraj svijeta u realizaciji
(Portugal)
Jutro s nebom u heksametru
Kada se ne osvrće Orfej
Volim kroz trepavice
Zrcaljenje dlanova
When three wishes strike back
Kada treća želja uzvrati udarac – part II
Pesica koju nemam
Redactor’s cut
Mimosmjerno ups and downs
QGD
Cabaret… na brani
Poremećena
Girls’ talk
Oko Oscara i orezivanja
Ogledalo – oladelgO
Ogledalo kada ga Alisa ne magli dahom
Mušičarenje pod mostovima i u koritima El Dorada
Kad mi prođe put ispod bijele mačke
Bez halja i dragulja
Priča za odrasle (što je tu je)
Dosta cvrkuta i pejzaža
(arhitektura, elem…)
Biranje juga a.k.a. promjene I, II i III
Ideološki protivnik a.k.a. todo e dulce
Marcipan
Oscare, trebam Vas. Opet!
Kako nije propao rokenrol
(u podnaslovu – lake note)
Neodgovorna
Pakiranja i zablude
…rupci i marame
Ukorijenjenost (I i II)
Kad je lito opozareno bez dijakritike
Što će donijeti jesen
(Tessa K.)
Jesen se ubija pogotkom u sridu
Djelić koji nedostaje
Stockholmski sindrom ili Izdaja vs. Izdavaštvo
(nešto kao izlazak iz ladice)
Kad mi se ne omakne čudo
Kamen, škare, papir
Impresum