Samosanacije | Suzana Matić

PRIČA ZA ODRASLE
(što je tu je)

tih i tih godina moj je prijatelj radio u jednom uredu u kojem je radila i cura s kojom smo studirali, cura posebna na mnogo načina… duboka glasa i usporenih kretnji, cura koja je, osjećala sam, dok sam ja noću crtala – eksperimentirala sa svojom seksualnošću na nekom mjestu koje nitko ne vidi… na nekom svom „skrivenom trećem blogu“.
(ima i toga… jedna osoba s tri bloga, krosmajhart)

prošle su već godine od tih studentskih dana, a oni su, kažem, tih i tih drugih godina, već radili zajedno u uredu kod P., a P. se u mojim mislima uvijek lakše pojavljuje u nikad osvjedočenoj sceni u kojoj mu žena sjecka luk i pere prozore, a on je tapša po širokom boku, ili u onoj u kojoj se u gnjevu pravednom obrušuje na sve što ne zna hodat’ cestom dok je on za volanom svog velikog… nego u nekoj potkrijepljenoj životom.

ukratko… P. je bio bogomdano muško čvrstih stavova i neugrozivih principa, koji zna i red i mjesto svim stvarima, a ženama poglavito.

no eto, posebna cura duboka glasa i usporenih kretnji, koja me na faksu gledala duboko u oči i budila u meni nejasan osjećaj krivnje, prišla mu je jednog dana, pogledala ga duboko u oči i rekla mu nadasve mirno da je štosetumože i ona – muškarac.
nešto manje bogomdan.
pa da on to sada zato ne vidi, ali nek’ joj da malo slobodnog vremena i ona će se vratiti novog imena i roda i spola… vratit će se kao – i u po’ noći standardno nejasan bjelodani frajer.

P. ju je gledao skamenjeno. dobar komad vremena.

a onda je odlučio pokazati da ništa nije toliko strašno da bi promijenilo njegovu poslovnu strukturu koja je, ako ustreba – sposobna izdržavati i nekoliko žena koje režu luk blaženo neobaviještene o sebi, svijetu i životu, između ostalog i zato što za njega radi minus jedna – talentirana, sposobna i bar o sebi obaviještena, pa ma što svijet i život mislili o tome, a koja se izdržava sama.

pa je ustao, kratko je potapšao po ramenu… muški, slegnuo svojima, i rekao:

– što je tu je. važno je da se radi!

…
radim. radim toliko da si ne znam ni roda ni spola, a što se mog broja tiče… njega bi trebalo višestruko uvećati da sve mi u istom dresu pokrijemo teren još neiscrtanih projekata. radim toliko da bih odmah pristala da neko vrijeme sjeckam luk nekom P. i slušam o tome kako ne znam kakav je svijet i što je to život, iako se o tome sigurno nikad ne bismo složili.

jer što je tu je… meni je to najvažnije.