Samosanacije | Suzana Matić
ŽUTO POPLOČENJE
Pitala sam N. jutros je li noćas njen san bio Oz, a ona Dorothy, kad je tako glasno i tako dječje zabrinuto,
uzastopce dozivala – „Toto!” „Toto!”, sve dok iz bliske paralelne nestvarnosti nije dozvala mene:
– Tu je Toto, mila. Mirno spavaj…
N. mi je bez sjećanja na san koji je ostavio jedino tragove jastuka na njenom licu, rekla.
– Tko su Dorothy i Toto?
Onda sam se zbunila ja… Jer znala sam da film nismo gledale zajedno.
No svejedno… uz parne i neparne vikende, ljetovanja, kuće i brojeve na istima, bicikle, sobe i kolekcije filmova u njima… činilo se logičnim da je Oz kojeg N. sanja – talog parnog djetinjstva.
Ja se uistinu više uklapam u ono ODD.
Pa sam se čitav dan poigravala sljedećim pitanjem:
Jesam li to ustvari bila ja koja je sanjala N. kako sanja Dorothy koja sanja da je u tornadu izgubila Tota.
I nakon temeljite DNK analize svih osumnjičenih, dvije su sitnice još neriješene u CSI Oz:
Je li i koga sanjao Toto?
I ne manje bitno… Je li sve to noćas možda bio san u kojem je netko sanjao mene?
I ako jest… Tko me sanja usnulu?
Ponekad mi se uistinu, koja tako malo spavam, tako velika područja mog života čine poput sna.
I pitam se nije li sva zbrka otuda što su ih svojatali razni sanjači,
pa dok su se njihovi glasovi što su me dozivali imenom preklapali i nadglasavali, pobijali i gubili u vjetru…
mene je nosio moj vlastiti vihor.
Ja uistinu ne znam gdje je Žuta cesta, niti bih se, kad bih je i našla, bila u stanju držati samo tog popločenja,
ali kupila sam danas crvene cipelice.
Blistave i lijepe.
Da izmame kompliment svakom tko me sretne.
Dvije godine poslije, scena je ista, likinje su iste, a jutro je ono jučer.
– mama, hoćeš li mi nekad dati da nosim one tvoje nove sandale?
– naravno zlato. za par godina kad ti naraste nožica – tvoje su.
– za par godina??? što je tebi? pa ja sam ih imala jučer cijeli dan u vrtu kad je Marija bila ovdje. i taman su mi.
Ja često šepam na lijevu stranu srca, ali iznimno rijetko jako blatnih sandala, iskrivljene pete
… i ispunjenih klijetki.
Sadržaj
Tirando i apoyandoKako sam te pobijedila
Izlazak iz ormara
Koliko sam puta okidala s boka
Mizanscen
Phantom of the Opera
Didaskalije Marlonu Brandu
Sex, laži i video a.k.a. Mirisi, zlato i tamjan
(u pale blue ray tehnologiji)
Grijeha preko pogače
Jednog davnog jutra kad je Alisa odrasla…
NEMOJ!
Ubojica
Ono što smo dali ljubavi
Ubaci uljeza u pismo
Meni triba
Pismo u aktu
Što kako?
Perzeidi
(ili… lamentiranja oko Kumove slame u vremenima suza svetog Lovre)
Zihranje
Krici i šaputanja
Kad snovi uđu u cul-de-sac
Žuto popločenje
Titlovanje sanjača
Jezik… papala maca
Svoja
Očajnički tražeći Suzanu…
(u instrumentalu)
Berači
Korištenje šumske ceste na vlastitu odgovornost
Zen i umjetnost održavanja automobila
O Volvima i ribama
Ova vožnja je moja
Kraj svijeta u najavi
Kraj svijeta u realizaciji
(Portugal)
Jutro s nebom u heksametru
Kada se ne osvrće Orfej
Volim kroz trepavice
Zrcaljenje dlanova
When three wishes strike back
Kada treća želja uzvrati udarac – part II
Pesica koju nemam
Redactor’s cut
Mimosmjerno ups and downs
QGD
Cabaret… na brani
Poremećena
Girls’ talk
Oko Oscara i orezivanja
Ogledalo – oladelgO
Ogledalo kada ga Alisa ne magli dahom
Mušičarenje pod mostovima i u koritima El Dorada
Kad mi prođe put ispod bijele mačke
Bez halja i dragulja
Priča za odrasle (što je tu je)
Dosta cvrkuta i pejzaža
(arhitektura, elem…)
Biranje juga a.k.a. promjene I, II i III
Ideološki protivnik a.k.a. todo e dulce
Marcipan
Oscare, trebam Vas. Opet!
Kako nije propao rokenrol
(u podnaslovu – lake note)
Neodgovorna
Pakiranja i zablude
…rupci i marame
Ukorijenjenost (I i II)
Kad je lito opozareno bez dijakritike
Što će donijeti jesen
(Tessa K.)
Jesen se ubija pogotkom u sridu
Djelić koji nedostaje
Stockholmski sindrom ili Izdaja vs. Izdavaštvo
(nešto kao izlazak iz ladice)
Kad mi se ne omakne čudo
Kamen, škare, papir
Impresum