Samosanacije | Suzana Matić

ŽUTO POPLOČENJE

 

Pitala sam N. jutros je li noćas njen san bio Oz, a ona Dorothy, kad je tako glasno i tako dječje zabrinuto,
uzastopce dozivala – „Toto!” „Toto!”, sve dok iz bliske paralelne nestvarnosti nije dozvala mene:
Tu je Toto, mila. Mirno spavaj…

N. mi je bez sjećanja na san koji je ostavio jedino tragove jastuka na njenom licu, rekla.
Tko su Dorothy i Toto?

Onda sam se zbunila ja… Jer znala sam da film nismo gledale zajedno.
No svejedno… uz parne i neparne vikende, ljetovanja, kuće i brojeve na istima, bicikle, sobe i kolekcije filmova u njima… činilo se logičnim da je Oz kojeg N. sanja – talog parnog djetinjstva.
Ja se uistinu više uklapam u ono ODD.
Pa sam se čitav dan poigravala sljedećim pitanjem:
Jesam li to ustvari bila ja koja je sanjala N. kako sanja Dorothy koja sanja da je u tornadu izgubila Tota.
I nakon temeljite DNK analize svih osumnjičenih, dvije su sitnice još neriješene u CSI Oz:
Je li i koga sanjao Toto?
I ne manje bitno… Je li sve to noćas možda bio san u kojem je netko sanjao mene?
I ako jest… Tko me sanja usnulu?

Ponekad mi se uistinu, koja tako malo spavam, tako velika područja mog života čine poput sna.
I pitam se nije li sva zbrka otuda što su ih svojatali razni sanjači,
pa dok su se njihovi glasovi što su me dozivali imenom preklapali i nadglasavali, pobijali i gubili u vjetru…
mene je nosio moj vlastiti vihor.

Ja uistinu ne znam gdje je Žuta cesta, niti bih se, kad bih je i našla, bila u stanju držati samo tog popločenja,
ali kupila sam danas crvene cipelice.
Blistave i lijepe.
Da izmame kompliment svakom tko me sretne.

Dvije godine poslije, scena je ista, likinje su iste, a jutro je ono jučer.
mama, hoćeš li mi nekad dati da nosim one tvoje nove sandale?
naravno zlato. za par godina kad ti naraste nožica tvoje su.
za par godina??? što je tebi? pa ja sam ih imala jučer cijeli dan u vrtu kad je Marija bila ovdje. i taman su mi.

Ja često šepam na lijevu stranu srca, ali iznimno rijetko jako blatnih sandala, iskrivljene pete
… i ispunjenih klijetki.

X

Sadržaj

Tirando i apoyando
Kako sam te pobijedila
Izlazak iz ormara
Koliko sam puta okidala s boka
Mizanscen
Phantom of the Opera
Didaskalije Marlonu Brandu
Sex, laži i video a.k.a. Mirisi, zlato i tamjan
(u pale blue ray tehnologiji)

Grijeha preko pogače
Jednog davnog jutra kad je Alisa odrasla…
NEMOJ!
Ubojica
Ono što smo dali ljubavi
Ubaci uljeza u pismo
Meni triba
Pismo u aktu
Što kako?
Perzeidi
(ili… lamentiranja oko Kumove slame u vremenima suza svetog Lovre)

Zihranje
Krici i šaputanja
Kad snovi uđu u cul-de-sac
Žuto popločenje
Titlovanje sanjača
Jezik… papala maca
Svoja
Očajnički tražeći Suzanu…
(u instrumentalu)

Berači
Korištenje šumske ceste na vlastitu odgovornost
Zen i umjetnost održavanja automobila
O Volvima i ribama
Ova vožnja je moja
Kraj svijeta u najavi
Kraj svijeta u realizaciji
(Portugal)

Jutro s nebom u heksametru
Kada se ne osvrće Orfej
Volim kroz trepavice
Zrcaljenje dlanova
When three wishes strike back
Kada treća želja uzvrati udarac – part II
Pesica koju nemam
Redactor’s cut
Mimosmjerno ups and downs
QGD
Cabaret… na brani
Poremećena
Girls’ talk
Oko Oscara i orezivanja
Ogledalo – oladelgO
Ogledalo kada ga Alisa ne magli dahom
Mušičarenje pod mostovima i u koritima El Dorada
Kad mi prođe put ispod bijele mačke
Bez halja i dragulja
Priča za odrasle (što je tu je)
Dosta cvrkuta i pejzaža
(arhitektura, elem…)

Biranje juga a.k.a. promjene I, II i III
Ideološki protivnik a.k.a. todo e dulce
Marcipan
Oscare, trebam Vas. Opet!
Kako nije propao rokenrol
(u podnaslovu – lake note)

Neodgovorna
Pakiranja i zablude
…rupci i marame

Ukorijenjenost (I i II)
Kad je lito opozareno bez dijakritike
Što će donijeti jesen
(Tessa K.)

Jesen se ubija pogotkom u sridu
Djelić koji nedostaje
Stockholmski sindrom ili Izdaja vs. Izdavaštvo
(nešto kao izlazak iz ladice)

Kad mi se ne omakne čudo
Kamen, škare, papir


Impresum