Samosanacije | Suzana Matić

ŠTO ĆE DONIJETI JESEN
(Tessa K.)

Još jedne čizme.
Kosu skraćenu na potiljku.
Miris agruma pod noktima, na krivim prstima, potpuno pušački žutim od citrusnih kora koje gulim,
i – od neutažive gladi organizma za južnim voćem – žutilo puti; kožu boje pergamenta po cijelom tijelu.
Izgubljena trčanja zbog skraćenih dana i veliki balast dodatne energije…

(a i tako je uvijek problem gdje deponirati zagađujuće viškove iste, koji se svakog jutra iz pepela rađaju u nekom svom perpetuum mobile izvoru, meni dalekom i nevidljivom, ali jednom ću pregorjeti zbog toga)

… koja će se onda trošiti na jako loše načine. Na najgori mogući način. Ne bih vam se dopala.
Možda je vrijeme za promjenu položaja.

…
Pitam se često kako rukovati s tom osobom od stakla, koja dok se piše vječito kroči i vježba ravnotežu na istom visokom rubu, pa si je eto sama predložila jačanje otpornosti organizma na nadiruću hladnu frontu metodom koja nije nadoknada serotonina čokoladom, kad istu nije voljela čak ni u djetinjstvu (a i danas joj je draže poljubiti znojava dječja čela od čokoladom umrljanijih obrazića), nego će, izrijekom, terapiju vjerojatno provoditi – na najgori mogući način. I uistinu ne treba biti previše pronicav da se shvati koji bi to način mogao biti.

No ako se mene pita, ja, recimo, uopće nisam sigurna da bi serotonin usrećio Tessu.
Vjerojatno bi samo meni dao prednost.
Jer ta Tessa K. – bolećiva, čeznutljiva, čulna, slaba, putena, varljiva, lunatična, kronično elegična na tom svom tankom rubu… ona uistinu i definitivno jest ja i sve je u njoj moje;
ja sam je stvorila, udomila, udahnula joj život, i ustvari je volim takvu kakva jest, kao što pisci, pretpostavljam, imaju slabost na one svoje likove koji nisu heroji; bar bih ja tako da sam kojim slučajem pisac.

No, iako sam ja njen raison d’ętre, njen reason for reason, iako su i meni i prsti i put – žuti, iako i meni silno nedostaje trčanje i iako smo se obje jednako ošišale pa zadovoljno lovimo sebe u izlozima i još pikiramo iste čizme – ja definitivno nisam ona. Ne bih to mogla biti čak ni kad bih htjela. A ne bih htjela. Naravno da ne.

Dok je rezultat neriješen, stvari funkcioniraju.