Samosanacije | Suzana Matić

BIRANJE JUGA A.K.A. PROMJENE I, II, III

promjene I – sastavak

u ponedjeljak je tema za sastavak bilo pitanje:
postoji li nešto s čim nisi zadovoljan i što bi htio promijeniti na sebi?

u utorak sam našla „sastavak“:
ne postoji ništa što bih htio promijeniti na sebi.

točka. ja u upitnik uskličniku.
i mislim – blaženo dijete.
ali kažem:

– ma gle, moraš to malo doraditi. i ne možeš reći – sa svime sam zadovoljan.
mora biti nešto što možeš i želiš poboljšati.

– ali mama. ja sam sa svim zadovoljan!
i ti bi uvijek htjela da ja nešto drugo pišem. e pa žao mi je.
a i već sam dobio kvačicu.

promjene II – pismo; let

danas sam pri povratku s juga vidjela rode. čitava jata u letu koja nisu otišla. fascinantan prizor. onda su mi rekli da su se rode promijenile. da postoje i neke nove rode koje više ne sele na jug.
nekad se promijenimo… negdje baš oko onog časa u kojem smo to prestali željeti dogodi se dan u kojem se probudimo i pokažemo svijetu drugu stranu krila. onu vanjsku koja se ne vidi sa zemlje.

(zemlja je u meni uvijek budila osjećaj krivice i ja sam odvraćala svoj pogled od nje puna stida što na zemljovidu svog lica stalno premještam i mijenjam baš onu točku svoje tuge za koju silno želim da bude nađena i da netko na nju položi prst.)

dogodi se dan u kojem ne stremimo pošto-poto jugu… ni sjeveru,
direktor mi je danas rekao: – Suzana, razočarala bi te ta tvoja Rusija.

dan u kojem shvatimo da nebo nije točka na karti svijeta.
a jedino se to i čini kao fair play prema nebu, mislim, kad si već njega odabrao kao partnera za igru… život.

i dozvoljeno nam je promijeniti sve koordinate svojih emocija na svim radarima,
i možemo i ostati i otići i vratiti se i nikad se više ne vratiti… i promijeniti smjer juga,
a da svejedno nismo izgubili ništa od sebe

…dokle god je naš let fascinantan prizor.

promjene III – kvačica

cijeli život odgovaram si na pitanje – što bi htjela promijeniti na sebi?
uglavnom predugim i zamršenim referatima o tuzi bespotrebnih ptičjih stopala.
ali, jutros… na papiriću za špeceraj napisala sam – ništa.
nisam ga naknadno literarno doradila i nisam našla nijedan tipfeler.

cijeli život odgovaram na jedno te isto pitanje koje mi postavljaju
– zašto si tako stroga prema sebi?
jutros je nebo pod kojim sam vozila bilo zastrto fascinantnim prizorom,
a moj je let, putanja i izbor točke na kojoj se moja igla vrti – već u ponedjeljak dobio kvačicu.

u utorak sam samo prepoznala svoj rukopis u njoj.