Samosanacije | Suzana Matić

MIIMOSMJERNO UPS AND DOWNS

kad sam bila mala, bila sam jako ozbiljna i razumna…
bila sam odraslija od svih odraslih oko mene i oni toga nisu bili svjesni,
ali su ipak svi odreda mislili da sam starija nego što jesam,
jer bih se, recimo, odazivala pozivu u igru tek nakon što bih bila sigurna
da sam skupljenim peticama unijela dovoljno reda,
a potrebnu količinu nereda, znatnu, svaka četiri sata, jedino pročitanim knjigama
… intraduševno,
a i to samo ako bi mi u igri bilo dozvoljeno pretvoriti se u neko nestvarno biće s puno skrivenih tajni.

danas svi misle da sam mlađa nego što jesam,
a u jednom času vjerojatno previše unesena u igru iz koje sam izgleda zaboravila izaći
odavno sam izrasla u odraslu ženu s velikim postotkom nestvarnosti u sastojcima
i s puno previše skrivenih tajni i konspiracija duše spram tijela.

i to mislim može značiti samo jedno:
– ja ustvari rastem unatrag.

i ponekad se pitam…
hoću li se jednom sresti negdje na pola puta… idealnu…
ili se to možda dogodilo, a nisam osjetila,
jer to je bio taj jedan izolirani – idealni trenutak,
koji ne vuče za rukav,
koji ne traži pozornost
…trenutak u kojem nema šupljina i u kojem je sve na mjestu.

ako i jest… ne sjećam ga se. a ni ne žalim za njim.

jer…
mjesto koje je ostalo neispunjeno u meni
razumije ono mjesto koje je ostalo neispunjeno u njoj
i tu se sve uklapa…
pristaje kao saliveno…

i ništa nije mimosmjerno.