Samosanacije | Suzana Matić

KAD SNOVI UĐU U CUL-DE-SAC

moja me osmogodišnjakinja neki dan potpuno ushićena nazvala u ured… da mi ispriča što je sanjala,
a ja sam onda između dvije ravne linije jednog projekta, dugo slušala taj zavijeni, neobični san…
san razbarušen, kompliciran i divan,
ali više od zagonetnih obrata, kopkalo me – zašto njihove krivine slijedim tek sada, a ne ujutro za doručkom.
na kraju je ipak pitam:
– mila, a kad si ti to sanjala?
– maloprije… na solfeggiu.

mislim da je već prošlo dosta vremena otkako sam izgubila umijeće spavanja u dvoje, kao što se postupno, ali u jednom času konačno izgube mliječni zubi, ti slatki, mali, šarmantno razmaknuti zubići… tako skloni kvarenju… otkako sam potpuno zaboravila taj knowhow koji je navodno u uskoj vezi s tjelesnosti, ali na navodnostima se često slome mnoge iluzije, pa se, na primjer, određene tjelesnosti koje su… nekako tjelesne s istim tim zaboravom ne daju ni razrijediti, ni prožeti… ni protresanjem (za uska ramena) pomiješati.
tjelesnost i zaborav su kao ulje i voda, pa će, koja je manje specifične težine… ili – nepodnošljivo laka,uvijek isplivati na površinu…

(a mislim da to pogotovo vrijedi za ona ulja opterećena mirisnim notama…)

pa sam na koncu možda svoje umijeće spavanja u dvoje izgubila baš zbog nje… te tjelesnosti, jer spavanje je – bestjelesnost, a spavanje u dvoje je k tome još – prisnost.
(and now… define prisnost for me, pls)

što se tiče spavanja u jedno…
posljednjih sam si dana potpuno izbila i zadnju preostalu siću prospavanih sati iz noći, koji su mi preostali nakon silnih godina postupnog otkidanja od nje, svjesnog erodiranja njenih obala u korist života, i koji su mi,
provedeni u besanom snu (rijetki kao djetelina s četiri lista), ostali kao posljednje utočište od nikad presušene bujice budnih snova.

i sad eto strepim da sam možda izgubivši na koncu i umijeće spavanja u samoći… narušila posljednje ostatke prisnosti koju sam, moguće je…

jednom imala sa sobom.

nakon što prstenuješ čitav jedan rezervat snova

postane jasno koliki uopće nisu bili tvoji.