Rađanje nacije : kronika jednog skeptika u doba tranzicije 1994.-1995. | Darko Polšek

JESMO LI IKADA BILI MODERNI?

 

Posljednjih petnaestak godina sociologija znanosti i tehnologije postala je respektabilna istraživačka grana na jedan, za “čvrste” znanosti, čudan način. Isprva su sociolozi znanosti pokušali dokazati kako se sve znanstvene tvrdnje, činjenice, i njihovi produkti mogu objasniti pomoću socijalne determinacije. Kada to nije uspjelo, jer se zanemarila uloga prirode, sociolozi znanosti i tehnologije pribjegli su jednoj drugoj vrsti analize: znanstvene činjenice počele su se promatrati kao “crne kutije”, kao neproblematični, tj. neproblematizirani čvorovi univerzalne mreže koja spaja ljudski i izvanljudski, prirodni svijet; aktivnosti i njihove materijalizacije. Crne kutije znanstvenih činjenica mogu se po potrebi raspakirati; tada se vidi da su sastavljene od materijaliziranih ljudskih aktivnosti. Znanstvene činjenice su stoga produkti hibridizacije ljudskog i prirodnog svijeta, i nema prevelikog smisla odgovarati na pitanje jesu li one isključivo ljudskog ili pak isključivo prirodnog podrijetla. Tako je zamišljen svijet sastavljen od prirodno-ljudskih mreža, u kojima čvorove i niti čine i ljudi, i činjenice, i njihove povezanosti, a te se mreže mogu shvatiti i kao realne i kao simboličke veličine. I tako je iznova stvoreno područje istraživanja koje obuhvaća SVE što postoji. “Znanstveno” objašnjenje neke činjenice podudara se sa rekonstrukcijom veza koje su dovele do njezina otkrića, do njezine civilizacijske ili društvene uloge. Neka osoba, baš kao i neka činjenica, značajnija je ako se nalazi u čvoru većeg broja niti, ako je potrebna za objašnjenje drugih stvari. Istovremeno, objašnjenje neke činjenice ili važnosti neke osobe neće biti ništa drugo, doli pričanje priče u kojoj će se (re)konstruirati pravac aktivnosti ili smjer niti mreže; ili pak pričanje koje će opisati raznolike niti koje vode iz jednog čvora. Ukratko, dok se za “čvrste znanosti” objektivnost postiže sve većom specijalizacijom, u “sociologiji znanosti i tehnologije” to se postiže maksimalnim otvaranjem svih predmetnih područja.

Ovo je kratki opis filozofije, tj. “sociologije znanosti”, Brune Latoura, danas vodeće osobe intelektualnog svijeta, mladog profesora iz Ecole Nationale Superieure des Mines u Parizu i predavača na Kalifornijskom sveučilištu u San Diegu, teoretičara koji je u svojim znanstvenim bestsellerima “Laboratorijski život”, “Znanost na djelu”, “Pasterizacija u Francuskoj” izmislio danas jako korištenu metaforu “crne kutije”, promovirao sociologiju mreža, znanstvenu “etnometodologiju”, još niz veoma zanimljivih koncepcija “nove dijalektike”, “etnologije modernosti”, “premodernizma”, “suvremenog općeg Ustava” i tako dalje.

Knjiga Mi nikada nismo bili moderni još je jedno programatsko remek djelo opće “sociologije znanosti i tehnologije”. Što to znači da nikada nismo bili moderni? Modernošću Latour definira dva postupka zapadnjačke civilizacije pomoću kojih se klasificiraju ljudi i stvari. Prvi postupak je postupak odvajanja Nas od Njih, razgraničenje naše kulture i tuđih kultura. To razgraničenje moguće je prema drugom postupku ili kriteriju koji obilježava Nas: to je postupak “purifikacije”, pročišćenja, tj. kategorijalnog razdvajanja Prirode i Kulture, Subjekta i Objekta, ili kako to Latour kaže, ljudskog od neljudskog. Modernost je prihvaćanje tih Velikih podjela. Za Nas, za razliku od Njih, uvijek je jasno što pripada kulturi a što prirodi. Društva (“prirode-kulture”) koje nemaju tu jasnu demarkaciju, Latour naziva predmodernima. Ali što to znači da mi nikada nismo bili moderni? To znači da je naše razlikovanje prirode i kulture, djelo “pročišćenja” uvijek bilo umjetno i “nerealno”, jer su sve stvari negdje u sredini, istovremeno proizvod ljudi i prirode; sve su stvari hibridi, monstrumi, poluproizvodi, “kvazi-objekti” čija se prirodno-kulturna dvostrukost uspostavlja samo na umjetan način. “Modernisti” se dakle samo ponašaju kao da su stvari ili prirodne ili društvene.

Ali kako je onda “modernistički projekt” mogao tako dugo funkcionirati u toj “umjetnoj laži”? Latour pruža sljedeći odgovor: prihvaćanje Velike Podjele upravo omogućuje bujanje hibrida, proizvoda prirode-kulture, artefakata; Moderna je diferencijacija krajnje produktivna. S druge strane predmoderno nerazlikovanje ga onemogućuje, ono je neproduktivno. Baš kao što u političkoj filozofiji trodioba vlasti (političke moći) ne omogućuje opće objašnjenje političkih zbivanja, premda je po sebi vrlo produktivna, tako i modernost svojim diobama uspijeva biti produktivna, premda kida povezanosti koje postoje među realnim činjenicama, stvarima i ljudskim aktivnostima. Ukratko, možete birati: ili imati umjetna, ali vrlo produktivna razdvajanja, ili pak jedinstveno, nediferencirano i neeficijentno područje, koje je međutim vrlo pogodno za analizu interakcija ljudi i činjenica.

U čemu je snaga tih modernističkih razdvajanja, ili “nepobjedivosti Moderih”, kako kaže Latour? Kako je moguće da takva razdvajanja budu produktivna? Snaga Modernih leži u “trostrukoj imanenciji” i “trostrukoj transcendenciji”, odnosno u višestrukoj mogućnosti kritike. Prvo razdvajanje, između prirode i kulture, omogućuje četiri ishodišta, i čvrste točke za kritiku i “denuncijaciju”. Prvo je ishodište stav o transcendenciji prirode: “Mi ne možemo učiniti ništa protiv prirodnih zakona”. Drugo je stajalište tome upravo suprotstavljeno: priroda je imanentna, i naše su mogućnosti neograničene. Treći je stav tvrdnja o imanentnosti društva: “Mi smo potpuno slobodni, jer kreiramo društvo”; a četvrti je stav o transcendenciji društva: “Ne možemo učiniti ništa protiv zakona društva”. Sve četiri tvrdnje mogu se braniti, premda su antinomične i proturječne. Da se to Moderno društvo ne bi raspalo pod teretom proturječja, Moderni Ustav, kojim Latour imenuje konstituciju totaliteta stvari i ljudi, oblikuje jednu sintetičnu garanciju: Kao što Bog ima dvostruku prirodu (imanentnu, ovdje na zemlji, i transcendentnu na nebesima) tako i Moderni mogu prirodu i kulturu legitimno shvatiti na oba, proturječna načina. Modernističko mišljenje i društvo je dakle puno proturječja, ali upravo mu ona omogućuju neprestano pregovaranje, “posredovanje”; i upravo pomoću tog stalnog određivanja granica, stalno nastaju novi proizvodi, “kvazi-objekti” s proturječnom prirodom.

Kakav je onda izlaz? Ako je modernost tako produktivna u svojim proturječjima, zašto bismo je odbacivali? Zašto bismo morali izabirati između predmodernosti, modernosti i postmodernosti, ili pak Latourove amodernosti? Latour tvrdi da je proliferacijom “kvazi-objekata” s jedne strane, i sve veći razdvajanjem polova s druge, došlo do razine u kojoj se opreke više ne raspoznaju zbog količine stvorenih hibrida. “Društvo je ili isuviše snažno, ili pak isuviše slabo vis-a-vis objekata, koji su pak sa svoje strane ili isuviše snažni ili isuviše arbitrarni”.

Izlaz je u amodernosti: pokušaju deskripcije stvarnosti koji od modernosti preuzima dugačke i velike mreže, eksperimentiranje, a odbacuje njegovu Veliku Podjelu, kritičku denuncijaciju, univerzalnu racionalnost; koji od predmodernih uzima neodvojivost stvari i znakova, transcendenciju bez opreka i temporalnost a odbacuje nužnost spajanja prirodnog i društvenog poretka i kvantitativnu ograničenost; koji od postmodernista preuzima konstruktivizam, refleksivnost i denaturalizaciju, a odbacuje njihovu kritičku dekonstrukciju, anakronizam i vjeru u Modernizam. To je projekt “antropologije modernosti”, deskripcije, opisa, objašnjenja i produciranja kvazi-objekata, koja tendenciozno zanemaruje ograničenja velikih podjela i velikih znanstvenih-disciplinarnih kategorizacija.

Ako sve ima veze sa svime, ako Vas “mali virus AIDSa vodi od seksa do nesvjesnog, zatim u Afriku, do kultura tkiva, DNA i San Francisca”, zašto bismo se ponašali da je razumijevanje znanstvene činjenice moguće samo ako te razgranate mreže pokidamo; zašto “analitičari, mislioci, novinari i političari režu u kriške te krhke mreže u čiste odjele gdje ćete naći samo znanost, samo ekonomiju, samo društvene fenomene, samo lokalne vijesti, samo osjećaje i samo seks”? Razumijevanje je moguće samo pažljivom rekonstrukcijom tih “znanstveno” odijeljenih fenomena.

X

Sadržaj

POČETAK: PRIVATNI I JAVNI
Početak i kraj
Hrvatska "nulte" godine


PRVI DIO: LIBERALNI CREDO
Thoreau i Rawls o granicama građanske neposlušnosti
Komunitarizam VS liberalizam: "Dobra zajednica" i "Prvi amandman", ili o "pozitivnoj" i "negativnoj" slobodi
Država kao nužno zlo
Jedna teorija pravde
Kratka crtica o utilitarizmu
Liberalni Robinson i socijal-demokratski Petko
Hayek VS Richelieu, ili o autoritetu i spontanome poretku
Popper VS Fukuyama, ili o liberalnom proturječju između smisla i besmisla povijesti
Inflacija i Monopoli
Krugovi pravde
Platonizam u politici
Iracionalizam i plan
Čija "socijalna" država?
"Usamljena gomila" danas


DRUGI DIO: ARKTIČKE EKSPEDICIJE U ZEMLJE TRANZICIJE
Dilema kapetana Scotta
Aktualnost Neurathovih opisa Balkana iz 1912.
Enzensbergerovo pravilo ratne trijaže za nove države
Europa, Europa između ostalog, AD 1995.
Poslije potopa, ili kako misle institucije
Izbjeglički SF
Retribucija i pomirenje
Zatvoreno društvo i teorija zavjere
Tranzicija i vrijednosti
Dva diskurza o nacionalizmu
Božićna smjena kraljeva
Franklinovo rađanje nacije
Irci i Hrvati, ili o prorocima izvan vlastitoga vrta


TREĆI DIO: MEGA-, MIKRO- I OSTALI TRENDOVI
Sociologija svakodnevice
Svijet 2000. godine i naš preuranjeni optimizam
Demografija svijeta i hrvatski "demografski" interes
Sporovi i pregovori u tri čina
Kriza legitimiteta vlasti?
Boom-bust, ili kako iskoristiti socijalnu fiziku
Netizeni i sociologija virtualnih zajednica
Jesmo li ikada bili moderni?
Jedna vrsta entropije
Balkanizacija i brazilizacija Amerike
Danak fašističke krivnje
O državi znanstvenika i znanstvenoj državi
Teorija kriminalne konvergencije. O mafijama i milicijama
Neki anti-amerikanci


ČETVRTI DIO: PULP STVARNOST
Pulp stvarnost
Vještice: nekad i sad
O veseloj apokalipsi
Guske u magli
Marx i Coca-Cola
Prijatelj Misha
"Pretvorbe"
O hrvatskom neokomunizmu
Zagorci i fanatici


BASNA UMJESTO ZAKLJUČKA
Mudri lav


Impresum

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.