Rađanje nacije : kronika jednog skeptika u doba tranzicije 1994.-1995. | Darko Polšek

NETIZENI I SOCIOLOGIJA VIRTUALNIH ZAJEDNICA

 

Udžbenici opće sociologije i klasici sociologije kažu nam da se socijalne skupine dijele na zajednice i društva. Premda su prve u načelu manje a druge veće, glavni kriterij njihovog razlikovanja nije njihova veličina, već razlika u vrsti društvenih odnosa koji u njima vlada i razlika u očekivanom ponašanju drugih članova skupine. Zajednica je ekstenzija obitelji i njezine afektivnosti, društvo je interesna skupina koju određuje “ugovor”. Zajednica vrednuje člana prema rodnoj “bliskosti”, društvo prema učinkovitosti u zadovoljavanju vlastitih interesa.

Klasični sociolozi, T. Parsons, F. Toennies, E. Durkheim i H. S. Maine pokazali su da postoje bitne razlike između “afektivne, difuzne, statusne orijentacije” i prirodne, spontane ili mehaničke solidarnosti zajednice s jedne strane, i “afektivno neutralne, interesne, učinkovite, univerzalističke orijentacije” ili ugovorne interakcije i “organske solidarnosti” s druge.

Ali tek virtualna zajednica ostvaruje čisti oblik “društvene”, ugovorne (dogovorne), afektivno neutralne, učinkovite, univerzalističke, interesno strukturirane, interaktivne grupe. Tek u najnovije doba predmet sociološkog proučavanja postaju zajednice (ili točnije “društva”) koje ne ujedinjuju ni prostorna, ni rodna bliskost, niti faktično “ugovorno” društvo, ni njegova “stvarna” interakcija. Zajedničko obilježje njihovih susreta nije niti boja kože, nacionalna pripadnost, niti spol, status, ili socijalna uloga. Riječ je o zajednicama ili društvima osoba koje se ne sreću u stvarnom prostoru, ni u “stvarnom” vremenu; riječ je o zajednicama koje se susreću u imaginarnom prostoru zvanom kibernetički prostor. Riječ je o građanima (citizens) kibernetičkih mreža – netizenima, o građanima zemlje koja se odnedavno zove Elektropolis.

Tko su netizeni? “Netizeni” su građani koje spaja slučajnost ili vrlo specifični interes. Točno mjesto njihovih susreta je golema oglasna ploča (BBS) na mreži zvanoj Usenet ili Internet, BITNET, FIDOnet, VMSnet ili tako nekako. Točno vrijeme njihovih susreta je vrijeme uključivanja korisničkih kompjutora u razgranatu mrežu telefonskih i informativnih kablova. “Netizens su mrežni građani koji koriste mreže iz svojih kuća, sa svojih radnih mjesta, škola, biblioteka ili drugih lokacija. To su ljudi koji nastanjuju mrežu i pretvaraju je u ljudski izvor. Netizeni participiraju i pomažu da mreža postane intelektualno i društveno bogatstvo”, tvrde Michael i Ronda Hauben u svojoj “interaktivnoj”, mrežnoj knjizi Netizens. O povijesti i utjecaju Useneta i Interneta:

Haubenovi započinju svoju knjigu sljedećim riječima: “Dobrodošli u XXI stoljeće. Vi ste Netizen, i vi postojite kao građanin svijeta zahvaljujući globalnoj povezanosti mreže. Vi svakoga smatrate svojim sugrađaninom. Vi virtualno postojite u susjedstvu baš svakog netizena u svijetu… Pred nama se odvija revitalizacija društva. Društveni se okviri ocrtavaju ispočetka. Novi, demokratičniji svijet postaje moguć… Zemljopis i vrijeme više nisu prepreke. Socijalna ograničenja i konvencije više ne sprečavaju potencijalna prijateljstva i partnerstvo.”

Unatoč ovim optimističnim i programatskim riječima, za sociologe je dosta važno nagađanje da će, u usporedbi s Netizenima, građani “običnih” zajednica i običnih društava, ignoranti kompjutorske tehnologije, ubrzo postati građani druge klase. Populacija netizena u pojedinim stvarnim društvima ne ovisi isključivo o dobroj volji za uključivanje. Ona ovisi o postojanju informatičke infrastrukture, koja pak podrazumijeva povezanost virtualnog, “cyber” prostora sa stvarnim društvenim okolnostima. Drugim riječima, unatoč optimizmu korisnika Neta, da mreže potenciraju demokratsku komunikaciju, ravnopravnost i all-to-all interakciju, virtualna zajednica ima svoja sasvim konkretna društvena obilježja koja se mogu smjestiti u neku lokalnu, stvarnu društvenu matricu.

Svijet netizena pred dvadeset i pet godina zamislio je J. Licklider, prorok Elektropolisa, tadašnji ideolog Odjela za obranu Sjedinjenih država pod imenom ARPA IPTO (American Defense Department network, Information Processing Techniques Office). Prva mreža ARPAnet, bila je 1969. godine zamišljena kao interaktivna mreža informatičkih jedinica u slučaju Sovjetskog nuklearnog napada. Centralni ured za informacije, u tom bi slučaju zamijenio niz pružatelja informacija koje mogu nezavisno komunicirati. Završetak hladnoga rata omogućio je da se ideja unakrsne komunikacije proširi u civilni svijet. U svom članku iz 1968. “Kompjutor kao sredstvo komuniciranja”, Licklider i R. Taylor napisali su: “Mi vjerujemo da komunikatori moraju stvoriti nešto netrivijalno s informacijama koje šalju i primaju. Oni moraju sudjelovati u bogatstvu živih informacija, ne samo pasivno, kako smo naučili koristeći se knjigama i bibliotekama, već kao aktivni sudionici trenutnih procesa, pridonoseći im svojim sudjelovanjem. Kada umovi komuniciraju, pojavljuju se nove ideje. Mi ovdje govorimo o kreativnom aspektu komunikacije”. Kompjutori prema autorima trebaju unaprijediti komunikaciju čovječanstva skraćenjem vremena za primanje i odgovaranje na poruke, tvorbom većih mreža od manjih, regionalnih, i stvaranjem zajednica prema afinitetima i interesima.

Taj je dan došao. Internet Society objavio je 1994. godine kartu svijeta s brojem korisničkih kompjutora po glavi stanovnika (citizena). Prema toj karti vode Nizozemska, Skandinavske zemlje, Sjedinjene američke države i Švicarska s otprilike 1 netizenom na 10 citizena, a slijede ih Kanada, zemlje EZ-a, Australija i Japan gdje je netizen svaki 100 citizen. Hrvatska se nalazi u relativno sretnoj skupini zajedno sa Poljskom, Češkom, Mađarskom, Portugalom, Čileom, Južnom Korejom, Grčkom i Južnoafričkom republikom, u kojima je netizen otprilike svaki tisućiti citizen. Taj je broj danas u svim navedenim zemljama zasigurno bolji negoli 1994., ali unatoč tomu postoje crne mrlje: golema zemljopisna područja u kojemu je Net nepoznat: subsaharska Afrika, u kojoj u nekim područjima cijena jedne stranice odaslanog telefaksa primjerice dosiže jednu trećinu prosječne mjesečne plaće; u tu skupinu spadaju između ostalih Mongolija, Afganistan, Burma, Sirija i Albanija.

Sociološke analize weba naravno pokazuju i druge socijalne nesrazmjere: nesrazmjerno veći broj netizena muškaraca, intelektualaca i mlađih. Ti se podaci sakupljaju pomoću pretplatničkih on-line formulara za pojedine skupine korisnika, primjerice za Der Spiegel, za Gallupovu bazu podataka ili pak za Encyclopaedia Brittanica. Ali unatoč očitim “socijalnim razlikama” u virtualnoj zajednici, nema sumnje da mreža “neizmjerno povećava kvalitetu života”, kako tvrdi Elizabeth Reid u svojoj on-line knjizi Electropolis: Communication and Community on Internet Relay Chat.

Mikrosocijalne analize virtualnih zajednica pokazuju na primjer kako korištenje Neta pomaže netizenima u zapošljavanju. Informacija o postupanju prilikom izbacivanja s posla uštedjela je korisniku trud oko birokratske procedure i pravnog postupka. Istovremeno, kako tvrde Haubenovi, “ukinula se razlika između stranca i prijatelja. Stranci više nisu strani. Oni mogu postati važan izvor pomoći” (jer informaciju mogu pružiti, a najčešće i pružaju oni koji “realno” od toga imaju najmanje koristi).

Velik dio socioloških analiza virtualne zajednice posvećen je promijenjenoj ulozi informiranja, obrazovanja, tržišnog komuniciranja i demokratskog odlučivanja. Znanstveni rad bez pretraživanja velikih pomagala za pretraživanje, poput Archie, Infoseek, Harvest, Lycos, Yahoo, više nije moguć. Velik dio tržišnog prometa počeo se obavljati on-line što stvara posebne poteškoće u pravnom komuniciranju kao naravno i za tržišne inspekcije. U jednom od novijih brojeva NewScientista glavni je članak posvećen mogućnostima demokratizacije i postizanja konsenzusa pomoću kompjuterskog glasanja. Današnje planiranje putovanja kao i izbor turističkih destinacija sve više ovisi o dostupnosti lokacija na mreži.

Premda broj socioloških mreža virtualnih zajednica svakodnevno raste, (prema “Virtual World Resources” postoji preko dvjestotinjak časopisa samo o sociologiji virtualnih zajednica i cyberkulturi, oko stotinjak on-line centara za pručavanje “komunikacije pomoću kompjutora”, i bezbroj Cafea, korisničkih dopisnih lista na temu kompjutorske komunikacije), sociologija virtualnih zajednica još uvijek je prvenstveno zaokupljena politologijom cyberkulture. Detekcija golemih komunikacijskih nesrazmjera u svijetu bila je primjerice povod UNESCO-voj konferenciji o podršci nerazvijenim zemljama u širenju Interneta krajem 1993.

U svjetlu najnovijih pokušaja komercijalizacije Interneta, pojavile su se skupine korisnika s “Deklaracijom o pravima Netizena” . U još nedovršenoj on-line fazi, deklaracija glasi:

“Shvaćajući da Mreža predstavlja revoluciju u ljudskoj komunikaciji, ostvarenu u nekomercijalnom procesu, predlaže se da sljedeća prava postanu prava Netizena:
· univerzalni pristup, besplatan ili jeftin
· sloboda elektronskog izražavanja radi poticanja razmjene znanja, bez straha i kažnjavanja
· necenzurirano izražavanje mišljenja
· pristup širokoj distribuciji
· univerzalni i jednak pristup znanju i informaciji
· vrednovanje ideja prema njihovim zaslugama
· neograničenost prava na sudjelovanje
· jednaka kvaliteta povezanosti
· jednako vrijeme povezanosti
· nepostojanje službenih autoriteta
· dobrovoljno pristupanje bez osobnog profita od slobodnog participiranja
· zaštita javnog dobra od onih koji bi mrežu željeli iskoristiti za privatnu financijsku korist.
Mreža nije servis, ona je pravo. Ona vrijedi jedino kada je kolektivna i univerzalna…. Ne podcjenjujte moć mreže i netizena.”

Unatoč ovom vapaju za državnom zaštitom neta (koje su beneficiaries i gotovo svi dosadašnji netizeni Hrvatske, korisnici CARNeta), nema sumnje da je upravo dosadašnji uspjeh Interneta u ostvarenju kritične mase ljudskog i informatičkog materijala spontano postavio tržišno-socijalno pitanje u prvi plan. Za Netizene je korištenje mreže postalo toliko atraktivno i nezaobilazno (a to pogotovo vrijedi u Hrvatskoj, gdje je raspoloživost internacionalnih kulturnih i znanstvenih resursa inače svedena na minimum), da uvođenje tržišta zacijelo više ne može bitno omesti funkcioniranje mreže.

Pa ipak, sociolozima je jasno da je Mreža, unatoč sve demokratičnijim oblicima komunikacije, bila i ostala svojevrstan privilegij. Vremenski, financijski i funkcionalni. I ako su se do pada berlinskoga zida sociolozi s pravom bavili problemima inteligencije i njihovog utjecaja na zatvoreno društvo, nije čudno da se sada polje sociološkog interesa pomiče prema globalnijim ali pragmatičnijim netizenima i njihovim očito utjecajnim “virtualnim zajednicama”. Jer upravo su netizeni stvarna zamjena za “avantgardu” globalnoga sela, za kojom obični citizeni kaskaju čak u otvorenim društvima. Stoga, imate li prilike da svojevoljno izaberete svoj budući socijalni status, ili već postojeći poboljšate, ne oklijevajte: postanite (između ostaloga i) netizen, građanin virtualne zajednice, odmah.

X

Sadržaj

POČETAK: PRIVATNI I JAVNI
Početak i kraj
Hrvatska "nulte" godine


PRVI DIO: LIBERALNI CREDO
Thoreau i Rawls o granicama građanske neposlušnosti
Komunitarizam VS liberalizam: "Dobra zajednica" i "Prvi amandman", ili o "pozitivnoj" i "negativnoj" slobodi
Država kao nužno zlo
Jedna teorija pravde
Kratka crtica o utilitarizmu
Liberalni Robinson i socijal-demokratski Petko
Hayek VS Richelieu, ili o autoritetu i spontanome poretku
Popper VS Fukuyama, ili o liberalnom proturječju između smisla i besmisla povijesti
Inflacija i Monopoli
Krugovi pravde
Platonizam u politici
Iracionalizam i plan
Čija "socijalna" država?
"Usamljena gomila" danas


DRUGI DIO: ARKTIČKE EKSPEDICIJE U ZEMLJE TRANZICIJE
Dilema kapetana Scotta
Aktualnost Neurathovih opisa Balkana iz 1912.
Enzensbergerovo pravilo ratne trijaže za nove države
Europa, Europa između ostalog, AD 1995.
Poslije potopa, ili kako misle institucije
Izbjeglički SF
Retribucija i pomirenje
Zatvoreno društvo i teorija zavjere
Tranzicija i vrijednosti
Dva diskurza o nacionalizmu
Božićna smjena kraljeva
Franklinovo rađanje nacije
Irci i Hrvati, ili o prorocima izvan vlastitoga vrta


TREĆI DIO: MEGA-, MIKRO- I OSTALI TRENDOVI
Sociologija svakodnevice
Svijet 2000. godine i naš preuranjeni optimizam
Demografija svijeta i hrvatski "demografski" interes
Sporovi i pregovori u tri čina
Kriza legitimiteta vlasti?
Boom-bust, ili kako iskoristiti socijalnu fiziku
Netizeni i sociologija virtualnih zajednica
Jesmo li ikada bili moderni?
Jedna vrsta entropije
Balkanizacija i brazilizacija Amerike
Danak fašističke krivnje
O državi znanstvenika i znanstvenoj državi
Teorija kriminalne konvergencije. O mafijama i milicijama
Neki anti-amerikanci


ČETVRTI DIO: PULP STVARNOST
Pulp stvarnost
Vještice: nekad i sad
O veseloj apokalipsi
Guske u magli
Marx i Coca-Cola
Prijatelj Misha
"Pretvorbe"
O hrvatskom neokomunizmu
Zagorci i fanatici


BASNA UMJESTO ZAKLJUČKA
Mudri lav


Impresum

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.