Svanuće | Darija Žilić

ADVENT

Na zimskim jezerima leže prevrnuti vijenci i svijeće.
U starim hotelima bazeni s pretoplom vodom i dah
neke nove aristokracije.
Pokraj vode prolazi kolona adventskih
putnika: nose male anđele, bijele ptice, šećernu vunu.
Plebs promrzle ruke grije nad vatrom, koja svijetli.
Pijani muškarci, miris slatkastog vina i žene koje bezuspješno
fotografiraju labudove.
Na zimskim jezerima kabine za hrabre kupače, ledeno kolo
i miris tamjana. Dućani s jeftinom robom, kupujemo gomile
plastičnih kutijica da u njima čuvamo led i maglu.
Plebs odlazi u gradove na klizališta, u slastičarne s čokoladnim kuglama.
Gleda dijamantne prstenove u izlozima, ali nema vatre.
Nema vatre u sredini trga, samo katedrala puna svjetlećih žarulja
i konji koji jure. Memento mori. Metež regruta, ples Cigana
tamna i svijetla lica, smrt lijepe epohe.