Svanuće | Darija Žilić

NEMOGUĆNOST 2

Draga urednice, ne mogu poslati na vrijeme
prikaz knjige danske spisateljice.
Kad započnem pisati, umjesto analize i stilema,
vidim samo Doba praznine Gillesa Lypovetskog,
davnu knjigu o narcizmu i postmodernizmu, o jastvima
koja se ogledaju u staklu retrovizora, o nestanku
univerzalizma. Onda mi pogled, umjesto na stihove,
odluta na Instagram, na tirkizno plavo more koje se
prelijeva preko rubova ekrana zajedno s reklamama.
Pomoć psu, čovjeku, slika ptice grabljivice i opet sunce
i otoci na kojima buketi ruža plutaju površinom.
Umorne pjevačice leže u blještavim haljinama na haubama,
nije važno da li pjevaju. Uostalom, tirkizno more svuda će se
preliti, na jahtama ležat će pjesnici i bolesnici, naftni magnati,
kako da uopće zamislim dubinu nakon svega?