Svanuće | Darija Žilić

NOVA GODINA

Netko je upalio svjetlo i jasno smo vidjeli:
veliki smeđi stol, kolači od ječmenog brašna, vino,
slike na zidovima i bljesak svjetla s ruba grada.
Te večeri polupijani taksisti nudili su ljubav i besplatnu
vožnju do periferije, a pijane kustosice primale su
goste u stanove koji su bili nalik muzejima.
Zamišljamo da smo u napuštenom hotelu i da nas
voljeni muškarci obasipaju porukama i borovim iglicama.
Čekamo ponoć i čestitke u kojima se spominje zdravlje.
Vani je šuma i rijeka koja dijeli dvije države.
Pjevajmo pjesme o boljem svijetu i sjetimo se queer glumice.
Umiru grešni umjetnici i ne pružamo ruke jedni drugima.
Dodiruju se čaše, bljesak i tisuće zvukova
katastrofe na blijedoj periferiji grada.
Ujutro, na praznim ulicama šetaju obučeni psi,
umjesto djece.